ŠOSTAKOVIČ, Dmitrij Dmitrijevič

ŠOSTAKOVIČ, Dmitrij Dmitrijevič, sovj. skladatelj (Petrograd /danas Lenjingrad/, 25. IX 1906 — Moskva, 9. VIII 1975). Studirao na petrogradskom konzervatoriju. Karijeru otpočinje kao koncertni pijanist, kasnije i dirigent. Kao profesor kompozicije na konzervatorijima u Lenjingradu i Moskvi odgojio je niz sovj. glazbenika. Pored Prokofjeva i Hačaturjana najznačajnija osobnost sovj. glazbe, Š. se oslanja o rusku glazb. tradiciju, a u ranijim djelima koristi i dostignuća zapadnoevr. moderne, te razvija osebujni, monumentalni, dijelom ekspresionistički obojeni izraz (kasnije jednostavniji, neoromantički). U svojim skladbama, koje odlikuje bogata melodika i majstorska instrumentacija, uspješno iskazuje epsko-herojska i lirsko-dramatična raspoloženja, a njegova glazba odiše i patetikom i optimizmom i satirom. Skladao je simfonije (15), koncerte, komornu glazbu, opere, balete, oratorij, kantatu, ciklus zborova, cikluse solo-pjesama (na stihove A. S. Puškina, A. A. Bloka, Michelangela i dr.), te scensku glazbu. U doticaj s filmom dolazi kao pratilac na klaviru nij. filmova. Jedan od plodnijih sovj. filmskih skladatelja, film. glazbu smatrao je važnim, integralnim dijelom svakog projekta, ujedno i specifičnim glazb. »zadatkom«. Njegova XI i XII simfonija poslužile su kasnije kao zv. kulisa filma Oktobar (1928) S. M. Ejzenštejna i G. V. Aleksandrova. Šostakovičevo operno remek-djelo Katarina Izmajlova, nastalo 1932. prema noveli N. S. Ljeskova, a izvedeno 1934. pod naslovom Ledi Makbet Mcenskog okruga, ekranizirano je 1967. u režiji M. G. Šapira (Š. je i scenarist).

Ostali važniji filmovi: Novi Babilon (G. M. Kozincev i L. Z. Trauberg, 1929); Zlatna brda (S. J. Jutkjevič, 1931); Sama (G. M. Kozincev i L. Z. Trauberg, 1931); Kontraplan (F. M. Ermler i S. J. Jutkjević, 1932); Tri pjesme o Lenjinu (D. Vertov, 1934); Maksimova mladost (G. M. Kozincev i L. Z. Trauberg, 1935); Prijateljice (L. O. Arnštam, 1936); Maksimov povratak (G. M. Kozincev i L. Z. Trauberg, 1937); Voločajevski dani (S. D. i G. N. Vasiljev, 1938); Veliki građanin (F. M. Ermler, 1938/39, u 2 dijela); Čovjek s puškom (S. J. Jutkjevič, 1939); Viborška strana (S. M. Kozincev i L. Z. Trauberg, 1939); Naš ruski front (J. Ivens, 1941, sa H. Eislerom); Zoja (L. O. Arnštam, 1944); Obični ljudi (G. M. Kozincev i L. Z. Trauberg, 1945); Mičurin — život u cvijeću (A. P. Dovženko, 1947); Pirogov (G. M. Kozincev, 1947); Mlada garda (A. S. Gerasimov, 1948); Pad Berlina (M. E. Čiaureli, 1949); Susret na Elbi (G. V. Aleksandrov, 1950); Nezaboravna godina 1919. (M. E. Čiaureli, 1951); Bjelinski (G. M. Kozincev, 1951); Pjesma rijeka (J. Ivens, 1954); Prvi ešalon (M. K. Kalatozov, 1956); Zatočenici Altone (V. De Sica, 1962); Hamlet (G. M. Kozincev, 1964); Kralj Lear (G. M. Kozincev, 1971).