STEWART, James

STEWART, James (puno ime J. Maitland Stewart), am. filmski i kazališni, tv-glumac (Vinegar Hill, Pennsylvania, 20. V 1908). Kao dječak nastupa izvodeći mađioničarske trikove, zatim i u dječjim predstavama. Za studija arhitekture na sveučilištu Princeton glumi u studentskoj kaz. družini. Na nagovor kolege J. Logana posvećuje se kazalištu; na Broadwayu debitira 1932. sa H. Fondom i M. Sullavan. S Fondom 1935. odlazi u Hollywood, gdje ga M. Sullavan preporučuje za neke svoje filmove; do 1941. radi najčešće za MGM, kasnije za sve vodeće kompanije. Već u prvim filmovima uspješno se eksploatira njegova vanjština; visok, simpatična izraza, pomalo predugih ruku i nogu, specifična hunjkavog glasa, dobrodušan, na granici nespretnosti, specijalizira se za likove »dobrih momaka«. F. Capra prvi u potpunosti koristi njegove potencijale: u filmu U grob ništa ne nosiš (1938) glumi mladog bogataša koji želi pomoći siromašnima, a u filmu Gospodin Smith ide u Washington (1939), kao mladi senator koji se po cijenu karijere bori protiv korupcije, utjelovljuje stavove »tipičnog Amerikanca« o soc. pravdi, te duh liberalizma i New Deala; takvim ulogama postaje gl. takmac G. Cooperu u tipu → momka iz susjedstva. Sve veću popularnost potvrđuje i Oscarom za ulogu dobroćudna reportera — suparnika C. Granta u osvajanju K. Hepburn u Philadelphijskoj priči (1940) G. Cukora. Za II svj. rata u zrakoplovstvu (pilot bombardera), napreduje do čina pukovnika; 1968. rezervu napušta u činu brigadnog generala (to je publici sugeriralo da se radi o glumcu ciji život ne odudara od likova koje tumači). Nakon rata nastupa u nešto izmijenjenom tipu uloga: vrijeme više nije podobno za likove naivna, ideal. svjetonazora, pa nestaje mladalačkog zanosa, a javlja se određena doza iskustva i zrelosti (ali i dalje tumači plemenite i čestite junake). Tako u Caprinu Divnom životu (1946) igra čovjeka koji nije u stanju shvatiti koliko je dobra u životu učinio, a u filmu Nazovi Northside 777 (1948) H. Hathawaya glumi novinara u »potrazi za istinom«. God. 1948. otpočinje suradnju sa A. Hitchcockom (4 filma), kojem je uz C. Grama omiljeni glumac. Dok Grant uglavnom tumači lakomislene bonvivane, često beskrupulozne (ponekad i na granici zloće), S. nikad nije toliko moralno problematičan: u Konopcu (1948) je profesor-maštar koji nehotice negativno djeluje na studente; u Prozoru u dvorište (1954) reporter koji zbog slomljene noge vrijeme krati »voajerizmom«; u Čovjeku koji je suviše znao (1956) otac obitelji koji progoni otmičare sina; u Vrtoglavici (1958) detektiv-akrofob mučen osjećajem krivnje i ljubavlju. Najčešće je surađivao sa A. Mannom (8 filmova), osobito uspješno u vesternima: Winchester 73 (1950), Na okuci rijeke (1952), Gola ostruga (1952), Daleka zemlja (1955) i Čovjek iz Laramieja (1955); u njima se njegov film. lik ponovno ponešto mijenja: emocije postaju prigušenije, prostodušnost je zamijenjena oprezom na rubu sumnjičavosti, a njegova čast često stavljena na kušnju. U sl. tonu su i uloge u vesternima J. Forda: Dva jahača (1961) i Čovjek koji je ubio Liberty Valancea (1962). S uspjehom je tumačio i popularne am. ličnosti: igrača baseballa u Priči o Strattonu (S. Wood, 1949), glazbenika u Priči o Glennu Milleru (A. Mann, 1954), avijatičara Ch. Lindbergha u Duhu St. Louisa (B. Wilder, 1957) i dr. Za ulogu odvjetnika u sudskoj drami Anatomija jednog umorstva (O. Preminger, 1959) nagrađen je na festivalu u Veneciji, a za komičnu ulogu oca obitelji u Praznicima gospodina Hobbsa (H. Koster, 1962) u Berlinu. Od kraja 60-ih godina sve teže pronalazi odgovarajuće uloge (povremeno čak igra i izrazite negativce), a njegova visoka razina profesionalnosti zna ga voditi manirizmu. I dalje povremeno nastupa u kazalištu (velik uspjeh likom pijanca u komadu Moj prijatelj Harvey M. Chase /i u ekranizaciji H. Kostera iz 1950/). Nastupio je (do 1981) u 78 filmova; u starijoj dobi glumio je i na televiziji.

Vrlo uočljiva izgleda i osobena ponašanja (zbog toga je od profesionalnih imitatora najčešće oponašani glumac), S. je — međutim — zahvaljujući nadarenosti iskazao fleksibilnost da pojavu i nastup vrlo koncentrirano uklopi u vrlo različite situacije: tragične, dramatične, patetične, smiješne. Od svih am. glumaca nastupio je u najviše priznatih remek-djela, podjednako uspješno u svim tipičnim am. žanrovima, čime je popularnost održao do duboke starosti.

Ostale važnije uloge: Djevojka iz gradića (W. A. Wellman, 1936); Sedmo nebo (H. King, 1937); Posljednji gangster (E. Ludwig, 1937); O ljudskim srcima (C. Brown, 1938); Konfekcijski anđeo (H. C. Potter, 1938); Živahna dama (G. Stevens, 1938); Kakav divan svijet (W. S. Van Dyke, 1939); Stvoreni jedno za drugo (J. Cromwell, 1939); Destry ponovno jaše (G. Marshall, 1939); Ljudska oluja (F. Borzage, 1940); Trgovina iza ugla (E. Lubitsch, 1940); Nije vrijeme za komediju (W. Keighley, 1940); Dođi živjeti sa mnom (C. Brown, 1941); Ziegfeldova djevojka (R. Z. Leonard, 1941); Čarobni grad (W. A. Wellman, 1947); Moraš ostati sretan (H. C. Potter, 1948); Čuda se događaju (K. Vidor, 1948); Malaja (R. Thorpe, 1950); Slomljena strijela (D. Daves, 1950); Ulog (W. Lang, 1950); Neobično putovanje (H. Koster, 1951); Najveća predstava na svijetu (C. B. De Mille, 1952); Karabina Williams (R. Thorpe, 1952); Olujni zaljev/Nemirni zaljev (A. Mann, 1953); Strateška zračna komanda (A. Mann, 1955); Zvono, knjiga i svijeća (R. Quine, 1958); Priča o FBI (M. LeRoy, 1959); Planinski put (Da. Mann, 1960); Kako je osvojen Divlji zapad (J. Ford i H. Hathaway, 1962); Uzmi je — moja je (H. Koster, 1963); Jesen Čejena (J. Ford, 1964); Prerija časti (A. V. McLaglen, 1965); Ranč Bravo (A. V. McLaglen, 1966); Zarobljeni u pustinji (R. Aldrich, 1966); Bandolero (A. V. McLaglen, 1968); Ne diraj kauboja dok vodi ljubav (G. Kelly, 1970); Parada luđakâ (A. V. McLaglen, 1971); Posljednji hitac (D. Siegel, 1976); Čarolije Lassieja (D. Chaffey, 1978); Afrička priča (S. Hani i S. Trevor, 1981).

LIT.: K. D. Jones, The Films of James Stewart, New York 1970; H. Thompson, James Stewart, New York 1974; H. H. Prinzler (urednik), Hommage für James Stewart, Berlin 1982; J. Robbins, James Stewart: Everybody’s Man, New York 1985.