SOMLÓ, Tamás

SOMLÓ, Tamás, madž. snimatelj i redatelj (Budimpešta, 21. III 1929). Isprva foto-reporter, 1949. diplomirao kameru na Akademiji za kazališnu i filmsku umjetnost u Budimpešti. Asistent je snimatelja u studiju za film. novosti i dokum. filmove, od 1951. i samostalni snimatelj. Snimio je oko 60 kratkometr. filmova (neke je sâm i režirao); posebno se ističe u djelima lik. tematike (npr. Vásárhelyijeve boje, 1961; János Tornyai, 1962; Miklós Borsos, 1965, M. Mészáros), a velik uspjeh ostvaruje i snimanjem operacije na srcu dječaka u Otkucaju srca (1961) M. Mészáros. Već u tom razdoblju surađuje sa M. Jancsóm, u čijem igr. prvijencu Zvona su otišla u Rim (1958) i sam debitira na cjelovečernjem filmu. Najveći uspjeh ostvaruje u Jancsóvu filmu Zvijezde i vojnici (1967), zapaženu po izrazito dugim i dinamičnim kadrovima kojima se gledatelje »uvlači« u zbivanja. Perfekcionizam i izvedbena vještina takvih kadrova u dr. Jancsóvim filmovima katkad djeluje kao manirizam. U filmu Tri noći jedne ljubavi (Gy. Révész, 1967) iskazuje se i majstorom snimanja u boji. Od sredine 70-ih godina potpuno se posvećuje dokum. filmu. God. 1970. režirao je igr. film Besmrtni legionar (A halhatatlan légiós).

Ostali važniji igr. filmovi (kao snimatelj): Odvezivanje i vezanje (M. Jancsó, 1963); Tako sam došao (M. Jancsó, 1964); Golaći (M. Jancsó, 1965); Sunce je zašlo (M. Mészáros, 1968); Svježi vjetrovi (M. Jancsó, 1969); Kidnapiranje na madžarski način (Z. Várkonyi, 1972); Nevini ubojice (Z. Várkonyi, 1973); Bila jednom jedna obitelj (Gy. Révész, 1974).