LZMK

Filmska enciklopedija

SOLDATI, Mario Filmska traka traži dalje ...

SOLDATI, Mario, tal. redatelj, scenarist, glumac i književnik (Torino, 17. XI 1906). Diplomiravši književnost, odlazi u SAD gdje se usavršava, potom i predaje na sveučilištu Columbia u New Yorku (usporedo je i dopisnik lista »Il Lavoro« iz Genove). Po povratku knjigom Amerika prva ljubav (America primo amore, 1935) otpočinje uspješnu knjiž. karijeru; njegova darovitost ogleda se i u scenar. predlošcima — npr. za M. Camerinija (komedije Muškarci, kakvi mangupi!, 1932, i Gospodin Max, 1937, ali i profašistički udvorni Veliki poziv, 1936) i R. Castellanija (Pucanj iz pištolja, 1941). Kao redatelj debitira u korežiji (Princeza Tarakanova — La principessa Tarakanova, 1938, sa F. Ozepom), dok mu je prvo samostalno ostvarenje Dora Nelson (1939). God. 1940. režira Mali staromodni svijet (Piccolo mondo antico), kanonski primjer estetike → kaligrafizma; i idući filmovi (npr. Sablast — Malombra, 1942) odgovaraju takvoj poetici. Tek nakon rata S. »otkriva« problematiku svakodnevice i marginalnosti, ali izvan poetike realizma, pa se tada vladajućem neorealizmu približuje samo Bijegom u Francusku (Fuga in Francia, 1948). Žanrovski raznovrstan, režira ambiciozne adaptacije knjiž. predložaka (npr. Eugenia Grandet, 1946, prema Balzacu), populističke filmove (npr. Daniele Cortis, 1947), komedije (npr. Milo za drago — Botta e risposta, 1950, s Fernandelom), te komerc. pustolovine po ukusu najšire publike (npr. Tri gusara — I tre corsari, 1952). Najveće uspjehe ostvaruje filmovima Provincijalka (La provinciale, 1953) prema romanu A. Moravije o ženi (G. Lollobrigida) nezadovoljnoj hipokrizijom građanskog društva, Žena s rijeke (La donna del fiume 1954), melodramom u ambijentu delte rijeke Po, i Pisar Policarpo (Policarpo, ufficiale di scrittura, 1959), komedijom s elementima satire na društv., klasne i radne odnose u doba pojave prvih pisaćih strojeva. Usredotočen na lit. stranu scenarija, produktivan (do povlačenja 1959. režirao je oko 30 filmova /3 u korežiji, 1 omnibus/), iznad zanatske korektnosti ali bez izrazitije autorske osobnosti, profesionalac i prema hollywoodskim standardima (surađivao je sa K. Vidorom u Ratu i miru, 1956, a sa W. Wylerom u Ben-Huru, 1959), prilagodljiv umj., polit. i komerc, datostima, nakon povlačenja s filma nastavio je uspješnu karijeru književnika. Djelovao je i kao film. glumac (npr. Moj sin profesor, 1946, R. Castellanija).

Ostali važniji filmovi: Nevolje gospodina Traveta (Le miserie del signor Travet, 1946); Zorrov san (Il sogno di Zorro, 1951); Ljubav me upropaštava (E l’amor che mi rovina, 1951); O. K., Nerone (1951); Mandrinove pustolovine (Le avventure di Mandrin, 1952); Strančeva ruka (La mano dello straniero /The Stranger’s Hand, 1953, koprodukcija s Vel. Britanijom); Petak, 17 sati (Era di venerdi 17, 1956).

Al. Pa.


Citiranje:
SOLDATI, Mario. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 27.6.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=4839>.

kratice i simboli