SIODMAK, Robert

SIODMAK, Robert (pr. ime R. Siodmark), njemačko-am. redatelj (Memphis, Tennessee, 8. VIII 1900 — Locarno, Švicarska, 10. III 1973). Sin leipziškog bankara žid. podrijetla, u Njemačkoj od 2. godine; studirao na sveučilištu u Marburgu. Isprva bankovni činovnik, potom novinar; na filmu od 1925. crtač i ispisivač međunaslovâ za strane filmove, potom montažer i pomoćnik redatelja. God. 1929. sa → E. G. Ulmerom korežira Ljude u nedjelju (Menschen am Sonntag), dokum. film s kraja nij. razdoblja, koji realistički prikazuje zabavu berlinske omladine malograđanskih i proleterskih slojeva. Unatoč komerc. neuspjehu djela, kompanija UFA zapošljava ga kao dramaturga, a 1930. omogućuje mu da režira 1 kratkometr. film; iste godine režira i svoj prvi cjelovečernji igr. film Rastanak (Abschied). Za razliku od većine njem. filmova tog doba (rađenih po formuli »velegradska bijeda + romantika iza bogataških vrata«), djelo se odlikuje sumornim prikazom života i minucioznim portretiranjem ljudi u jednom pansionu, stilom asocirajući na Ljude u nedjelju; zbog depresivnosti i pesimizma nije imalo uspjeha u publike, pa su šefovi UFA-e bez Siodmakova znanja dosnimili hepiend. Nakon groteske iz berlinskog podzemlja Čovjek u potrazi za svojim ubojicom (Der Mann, der seinen Mörder sucht, 1931) po am. uzoru, režira zapažen krim. film Prethodna provjera (Voruntersuchung, 1931) i melodramu Oluja strasti (Stürme der Leidenschaft, 1931), potom i svoj najuspjeliji njem. film Goruća tajna (Brennendes Geheimniss, 1933), psihol. dramu o djeci i odraslima. Iste godine, po dolasku nacionalsocijalistâ na vlast, emigrira u Pariz. Ondje režira 7 filmova, od kojih se ističu komedija Slabiji spol (Le sexe faible, 1933), pustolovni film Mollenard (1938) i thriller Zamke (Pièges, 1939). Širenjem II svj. rata i na Francusku odlazi u SAD; svoj prvi hollywoodski film realizira 1941. Isprva snima niskobudžetne filmove (često horrore /npr. Drakulin sin — Son of Dracula, 1943/). Priznanja stječe nizom psihol. thrillera s očiglednom stilskom aplikacijom amerikaniziranoga i prilagođenog ekspresionizma, tako da am. kritik A. Sarris ta djela naziva »njemačkijima od njegovih njemačkih filmova«: Žena-fantom (Phantom Lady, 1944), Sumnjivac (The Suspect, 1944), Spiralne stepenice (The Spiral Staircase, 1945) i Tamno zrcalo (The Dark Mirror, 1946). Krim. filmovi Ubojice (The Killers, 1946) prema E. Hemingwayu (remake snima D. Siegel 1964) i Uzduž i poprijeko (Criss Cross, 1948) znatno su grublji i »američkiji«, pa su — uz spomenute thrillere izrazitiji predstavnici → crnog filma (film noir). God. 1955. vraća se u SR Njemačku, gdje snima vrlo uspjelu ekranizaciju Štakora (Die Ratten, 1955) G. Hauptmanna i psihol. studiju o Bruni Lüdkeu, debilnomu masovnom ubojici iz doba nacizma (M. Adorf), koncipiranu kao simbolička sinteza totalitarizma, nasilja i zločina — Noć u kojoj je došao đavao (Nacht, wenn der Teufel kam, 1957). Nakon melodrame s elementima špijunskog thrillera Afera Nina B. (L’affaire Nina B., 1962) u franc. produkciji, snima uglavnom komerc. filmove, a karijeru završava koprodukcijskim ratnim spektaklom Bitka za Rim (Der Kampf um Rom, 1969, u 2 dijela). Režirao je 51 cjelovečernji igr. film (uključujući i Ultimatum, 1938, R. Wienea, koji je dovršio); bio je koscenarist Sukoba (1945) C. Bernhardta.

Izraziti redatelj-kozmopolit, s nizom zapaženih filmova ali bez izvornoga autorskog nadahnuća, mijenjajući i miješajući tematiku, ambijente i stilove, unatoč vrlo uspjelim njem. filmovima najviše je zapamćen po am. thrillerima u maniri film noira, jer se u tomu koherentnom nizu najviše približio autorskoj samosvojnosti i stilskoj prepoznatljivosti.

Njegov brat Curt Siodmak je pisac i film. redatelj.

Ostali važniji filmovi: Quick (1932); Kriza je prošla (La crise est finie, 1934); Gospodin Flow (Mister Flow, 1936); Žena-kobra (Cobra Woman, 1944); Božićni blagdani (Christmas Holiday, 1944); Ujak Harry (Uncle Harry, 1945); Plač grada (The Cry of the City, 1948); Veliki griješnik (The Great Sinner, 1949); Thelma Jordan (1949); Deportiran (Deported, 1950); Zvižduk kod vodopada Eaton (The Whistle at Eaton Falls, 1951); Crveni gusar (The Crimson Pirate, 1952); Velika igra (Le grand jeu, 1954); Moj otac, glumac (Mein Vater, der Schauspieler, 1957); Katia (1959); Grubi i blagi (The Rough and the Smooth, 1959); Bijeg iz Istočnog Berlina (Escape from East Berlin/ Tunnel 28, 1962); Šut (Der Schut, 1964); Custer, čovjek sa Zapada (Custer of the West, 1968).

LIT.: H. C. Blumenberg, Zwischen Berlin und Hollywood, Berlin 1980; H. Dumont, Roben Siodmak, le maître du film noir, Lausanne 1981.