SINTIČ, Zvone

SINTIČ, Zvone, redatelj i scenarist (Ljubljana, 27. V 1912 — Ljubljana, 8. IV 1980). Studirao kaz. režiju u Pragu; 1939. osnovao je u Ljubljani avangardno Gledališče mladih. U partizanima od 1943, režira i glumi u Frontnem gledališču VII korpusa. Od 1946. potpuno se posvećuje filmu. Režirao je 42 kratkometr. filma (najčešće prema vlastitim scenarijima), svrstavši se među gl. predstavnike (uz M. Badjuru i E. Adamiča) slov. dokumentarističke škole 50-ih godina, koja se ugledala na predratne tzv. kulturne filmove; za njih je karakteristično da iz teme nastoje »izvući« što više umjetničkoga (pa i na račun verističke podloge), a film. stilizaciji dodana je i doza didaktičnosti. Najbolji primjer takvog usmjerenja je dokum. film Ti si kriv (1961) o drevnim karnevalskim običajima u Slovenskom Primorju. Režirao je i lutkarske (npr. Don Pedro i Prefrigani Jurček — Prebrisani Jurček, oba 1961) i kratke igr. filmove (npr. Tajna — Skrivnost, 1959). Povremeno se bavio i montažom.

Ostali važniji filmovi: Partizani i tisak (Partizani in tisk, 1948); Partizanske bolnice u Sloveniji (Partizanske bolnice v Sloveniji, 1948); Kurentovanje (1949); Ptuj—povijesni grad (Ptuj — zgodovinsko mesto, 1949, sa M. Mahničem); Prekomurje (Prekmurje, 1950); Ljepote podzemlja (Lepote podzemlja, 1951); Slike iz Loškeg Pogorja (1951); Hej, brigade! (1952); Kamo? (1953); Nevjesto, uzmi riječ (Nevesta le jemlji slovo, 1954); Zima mora umrijeti (Zima mora umreti, 1954); Udvarač (Vasovalec, 1959); Revolucionarni val 1917-1920 (1959); Na sivoj stijeni grad (Na sivi skali grad, 1960); Živi i pusti da žive (Živi in pusti živeti, 1962); Trbovlje (1964); Pjesma borbi i pobjeda (Pesem borb in zmag, 1964); Priča o dvije godine (Zgodba o dveh letih, 1965); Stan (Stanovanje, 1966).