SHAHINE, Youssef

SHAHINE, Youssef (u franc. filmovima Yusuf Chahin), egip. redatelj, producent i glumac (Aleksandrija, 1926). Napustivši studij odlazi u SAD i u kazalištu Pasadena Playhouse uči glumu i režiju. Kao redatelj debitira 1950. i u prvo vrijeme režira za egip. kinematografiju tipične komerc. filmove s glazbom (među kojima se izdvaja musical Prodavač prstenova — Bayya al-khawatim, 1965 /koprodukcija s Libanonom/); u svojim projektima povremeno i glumi. God. 1956. režira prvi egip. film s radničkom tematikom Tamne vode (Sira fi al-mina), dok je soc. angažman još izraženiji u Glavnom kolodvoru (Bab al-hadid, 1958 /i gl. uloga/), o »malom čovjeku« koji kroz brutalne sindikalne borbe postupno postaje prijestupnik. Nakon vrlo spektakularnoga (iako snimljenog u niskobudžetnim uvjetima) pov. filma Saladin (An-Nasr Salah ad-din, 1963), u kojem se zalaže za toleranciju i arap. okupljanje, te Zore novog dana (Fajr yawm gadid, 1974), gdje analizira egip. proturječnosti i sukobe između tradicionalnoga i novoga, realizira Zemlju (An-ard, 1969) pod utjecajem A. P. Dovženka i J. Forda, o sprezi domaćih zemljoposjednika i brit. kolonizatora, kojom stječe i međunar. ugled. Velik uspjeh ostvaruje i svojim prvim franc. filmom Adieu, Bonaparte (1985), u kojem pokazuje da je »povijesna istina« često problematična, a da je štošta »pitanje interpretacije«. Do 1988. režirao je oko 25 igr. filmova (većinu je proizveo u okviru vlastite tvrtke Misr International). Radi i na tv.

Ostali važniji filmovi: Nebo pakla (Sira fi al-wadi, 1953); Alžirka Gamila (Gamila al-gaza, 1959) Vrabac (Al-usfur, 1973); Povratak sina razmetnoga (Awda al-ibn ad-dal, 1976); Zašto Aleksandrija? (Iskandariyya lih?, 1978); Sjećanje (Al-dhakira, 1982); Šesti dan (Le sixième jour, 1986).