SERATO, Massimo

SERATO, Massimo (pr. ime Giuseppe Segato), tal. filmski, kazališni i tv-glumac (Oderzo, 31. V 1916). Studirao glumu na Centro Sperimentale di Cinematografia u Rimu. Karijeru otpočinje 1940 (Inspektor Vargas G. Franciolinija), a ugled stječe iste godine ulogom introvertiranoga i kontemplativnog mladića u Malomu staromodnom svijetu M. Soldatija. Plavokos, profinjenih crta lica te izrazito lijep, poč. 40-ih godina jedan je od najpopularnijih tal. glumaca, osobito nakon uspjeha s likom senzibilnog romantičara u Giacomu idealistu (1942) A. Lattuade. Promjenom društv. klime nakon II svj. rata njegove fiz. značajke dobivaju suprotan predznak, pa je tako godišnjom nagradom tal. kritike Nastri d’Argento nagrađen za sporednu ulogu nacističkog službenika u filmu Sunce još izlazi (1947) A. Vergana. Otada se posvećuje komerc. filmu, osobito pov. i mitol. spektaklima (npr. lik kneza od Arragona u Lucreziji Borgiji, 1953, Christiana-Jaquea), no povremeno ostvaruje i vrijedne glum. kreacije (npr. kao amoralan, čak patološki zao suvremeni urbani čovjek u Groznici življenja, 1953, C. Gore). Istodobno intenzivno nastupa u kazalištu, posebno u suvremenom repertoaru (npr. Merimée i Gorki), često uz tadašnju suprugu A. Magnani. Igrao je u više od 100 filmova (i u inozemstvu), a i na televiziji.

Ostale važnije uloge: Ljubav pjeva (F. M. Poggioli, 1941); Sestre Materassi (F. M. Poggioli, 1943); Dama s kamelijama (C. Gallone, 1947); Kraljev glasnik (G. S. Righelli, 1947); Nedjelja u kolovozu (L. Emmer, 1950); Gospođa Du Barry (Christian-Jaque, 1954); Afrodita, boginja ljubavi (M. Bonnard, 1958); Činovnik (L. Zampa, 1959); El Cid (A. Mann, 1961); 55 dana u Pekingu (N. Ray, 1962); Celestina (C. Lizzani, 1964); Deseta žrtva (E. Petri, 1965); Ne okreći se (N. Roeg, 1973).