SELPIN, Herbert

SELPIN, Herbert, njem. redatelj i scenarist (Berlin, 29. V 1902 — Berlin, 1. VIII 1942). Isprva plaćeni plesač u plesnim dvoranama i ulični boksač. Na filmu od 1924. kao pomoćnik redatelja, montažer, asistent producenta i scenarist. Režira od 1931. Nakon više nezapaženih tzv. domovinskih filmova (Heimatfilme), 1934. u današnjoj Tanzaniji ilegalno realizira Jahače njemačke Istočne Afrike (Die Reiter von Deutsch-Ostafrika), priču o njem. farmeru koji organizira »zaštitne grupe« protiv Britanaca za I svj. rata. Iako izrazito antibrit. djelo, nacistička cenzura zabranila ga je 1939. »zbog pacifizma«, a saveznička 1945. »zbog ratnohuškačke propagande«. God. 1937. režira svoj. najuspjeliji film Ženidbeni varalica (Heiratsschwindler), po nekima jedan od najboljih njem. zvučnih uopće; ta priča o lopovu koji se iz zatvora vraća u zabačeno mjesto gdje je nekad počinio prve prijestupe, te opet krade i vara mlade djevojke lažnim bračnim ponudama izazivajući i tragedije, snimljena je faktički u neorealist. maniri, s takvom dokumentarno-realist. detaljizacijom i atmosferom potištenosti i dosade, da je i do danas ostalo nejasno kako je u doba Goebbelsova kinemat. propagandizma uopće i prikazana. Kao iskusan profesionalac i rafiniran majstor napetih prizora koji u tadašnju njem. kinematografiju unosi avanturizam i akciju po am. uzoru (izrazito preferira filmove s radnjom u inozemstvu), 1938-41. režira 5 filmova sa H. Albersom koji predstavljaju pokušaj revitalizacije star-sistema iz 20-ih godina: Narednik Berry (Sergeant Berry, 1938), Voda za Canitogu (Wasser für Canitoga, 1939), Čovjek na stranputici (Ein Mann auf Abwegen, 1940), Pandur Trenk (Trenck, der Pandur, 1940) i Carl Peters (1941), sve (osobito posljednjeg) i s manje ili više izraženim propagandističkim crtama. Nakon što 1942. »po naređenju« snima biografski film o usavršitelju podmornice Wilhelmu Baueru Tajni spis W. B. 1 (Geheimakte W. B. 1), otpočinje rad na svomu najambicioznijem spektaklu Titanic (1943) o katastrofi brit. putničkog broda 1912. Potonuće snima kombinacijom trika s modelom u ateljeu i eksterijernim snimkama u luci Gdingen (danas Gdynia, Poljska); fascinantne noćne scene spašavanja ili »sati užasa, očaja i straha« (snimatelj F. Behn-Grund) poslije rata su — bez naznake izvornika — umontirane u brit. film Noć koja se pamti (R. W. Baker, 1958). Zbog uvrede njem. vojske za snimanja i opetovanog odbijanja da to opovrgne, iz Goebbelsova je ureda odveden u zatvor Gestapoa gdje je, prema izviješću agencije DNB, »izvršio samoubojstvo naramenicama pričvršćenim o prozorske rešetke«; film je dovršio W. Kingler. S. je ukupno režirao 23 filma.

Ostali važniji filmovi: Između dva srca (Zwischen zwei Herzen, 1934); Idealan suprug (Ein idealer Gatte, 1935); Zeleni domino (Der grüne Domino, 1935); Skandal oko »Šišmiša« (Skandal um die Fledermaus, 1936).