SCHÜFFTANOV PROCES

SCHÜFFTANOV PROCES, spec. efekt nazvan po snimatelju → Eugenu Schüfftanu koji ga je prvi osmislio. Koristi se za mijenjanje stvarnih odnosa veličinâ, tj. ako se neki mali predmet, osoba ih detalj želi predstaviti kao neobično velik između predmetâ normalne veličine, ili obrnuto. Metoda se sastoji u snimanju jednog dijela objekta odraženog kroz djelomično posrebreno staklo, smješteno pod kutom od 45° na optičku os objektiva kamere. To isto zrcalo potpuno propušta (skinut mu je dio sloja srebra) sliku drugog dijela scenskog prostora, na onom mjestu gdje se to želi, te tako kombiniranu sliku registrira kamera. Nedostatak Schüfftanove metode je dugotrajnost namještanja modela ili objekta u kombiniranju s kompozicijom čitave slike, pa se danas upotrebljavaju dr. specijalni efekti i optički trikovi koji se jednostavnije izvode u trik-odjelima film. laboratorija. Proces je prvi put uspješno korišten u filmu Metropolis (F. Lang, 1927); među ostalim filmovima u kojima je upotrebljen izdvajaju se Ucjena (A. Hitchcock, 1929) i Ono što će doći (W. C. Menzies, 1936).