SCHORM, Evald

SCHORM, Evald, čehosl. redatelj (Prag, 15. XII 1931 — 1988). Isprva pjevač u armijskoj operi, zatim studira režiju na film. akademiji FAMU i diplomira 1962. Već za studija režira realistične dokum. filmove, gotovo u stilu cinéma vérité, s težnjom prema filoz. uopćavanju; ta težnja prema traženju dubljih značenja i analizi bitnih elemenata egzistencije odlikuje čitav njegov opus. Stoga Schorma smatraju »savješću« ili intelektualnim vođom tzv. čehoslovačkog novog vala, posebno nakon njegova prvog i najpoznatijeg filma Svakodnevna hrabrost (Každý den odvahu, 1964), o životnoj krizi uvjerenog komunista (J. Kačer) koji se ne može pomiriti s kompromisima koje zahtijeva suvremeno doba. Temu izdaje ideala potencira u Povratku sina razmetnoga (Navrat’ ztraceného syna, 1966), o mladom arhitektu koji je pokušao samoubojstvo; koncentrirajući se više na analizu no na pitanja stila, dolazi do središnjeg problema: da li je nesposobnost pojedinca da učini moralni kompromis »ludost«? U Pet djevojaka na grbači (Pět holek na krku, 1967) obrazac »priče za mlade djevojke« pretvara u studiju zlobe i hipokrizije vladajućih slojeva. Prema scenariju J. Škvoreckog (s kojim se upoznao kad su obojica glumili u filmu O svečanosti i gostima, 1965, J. Němeca) realizira grotesku Župnikov kraj (Farářův konec, 1969), o sukobu seoskog svećenika i partijskog funkcionara, gdje istražuje svijet izopačen ideologijama. Nakon mnogih teškoća, djelo je ipak prikazano, ali su u bunkeru završili Dan sedmi, osma noć (Den sedmý, osmá noc, 1970) i omnibus Psi i ljudi (Psi a lidé, 1971). Za razliku od brojnih kolega koji su nakon intervencije snaga Varšavskog ugovora 1968. nastavili rad u inozemstvu ili pokušali svoje autorske svjetove prilagoditi novonastalim prilikama, S. je odustao od filma, iako je i kratko razdoblje stvaranja bilo dostatno da mu osigura mjesto među najznačajnijim čehosl. sineastima. Karijeru je nastavio režirajući na televiziji, te u kazalištu: najviše opere, za prašku Laternu Magicu, a tek povremeno i kaz. komade (tako, 1983. i vlastitu adaptaciju Braće Karamazovih u zagrebačkom kazalištu Trešnja). Režirao je još epizode u nekoliko omnibusa (npr. Biseri na dnu, 1965), te glumio u još nekoliko filmova (npr. Hotel za strance, 1966, A. Máše i Šala, 1968, J. Jireša).

Važniji dokum. filmovi: Blok 15 (Block 15, 1960); Zemlja zemlji (Země zemi, 1962); Željezničari (Železničaři, 1963); Zašto? (Proč?, 1964); Odsjaj (Zrcadleni, 1965).