ROQUEVERT, Noël

ROQUEVERT, Noël (pr. ime N. Benevent), franc. glumac (Doué-la-Fontaine, 1892 /negdje 1894/ — Douarnenez, 6. XI 1973). Već kao dječak nastupa u putujućim kaz. trupama i stječe veliko iskustvo; pred I svj. rat glumi u komedijama u manjim pariškim kazalištima. Na filmu debitira u Hollywoodu — epizodom u Tri mušketira (1922) M. Lindera. Film. karijeru stvarno otpočinje 1934. Izrazito mršav i nizak, upečatljivih oštrih crta lica, razrokih očiju, tumači uglavnom sporedne likove sitnih plemića i buržuja, hvalisavih i prgavih malograđana, priglupih i militantnih policajaca i vojnika te dosadnih, prijetvornih i podmuklih osoba koje maltretiraju okolinu, pa ga je kritika karakterizirala kao bête et méchant (zvijer i zlikovac). Te je značajke (koje su mu »poluanonimnu« popularnost pribavile i izvan Francuske) ponajbolje koristio u filmovima koji se pesimizmom nastavljaju na → poetski realizam (npr. Gavran, 1943, H.-G. Clouzota), no njegov izgled donosio mu je uspjehe i u komedijama (npr. Zakon je zakon, 1958, Christiana-Jaquea /uz Fernandela i Totòa/), pa ga je kritika čak proglasila »francuskim Benom Turpinom«. Do povlačenja 1972. glumio je u oko 150 filmova (i u inozemstvu, npr. u Italiji).

Ostale važnije uloge: Zastava (J. Duvivier, 1935); Marthe Richard u službi Francuske (R. Bernard, 1937); Ulaz umjetnikâ (M. Allégret, 1938); Taoci (R. Bernard, 1939); Gospođica Bonaparte (M. Tourneur, 1941); Ubojica stanuje na br. 21 (H.-G. Clouzot, 1942); Fantastična simfonija (Christian-Jaque, 1942); Neznanci u kući (H. Decoin, 1942); Posljednji adut (J. Becker, 1942); Pierre i Jean (A. Cayatte, 1943); Antoine i Antoinette (J. Bekcer, 1946); Pravda je izvršena (A. Cayatte, 1950); Fanfan la Tulipe (Christian-Jaque, 1951); Gospođa Du Barry (Christian-Jaque, 1954); Nana (Christian-Jaque, 1954); Ovan s pet nogu (H. Verneuil, 1954); Demoni (H.-G. Clouzot, 1955); Crni dosje (A. Cayatte, 1955); Parižanka (M. Boisrond, 1957); Marie-Octobre (J. Duvivier, 1959); Babette ide u rat (Christian-Jaque, 1959); Korak u zimu (H. Verneuil, 1962); Bradati agent (G. Lautner, 1964).