ROOM, Abram Matvejevič

ROOM, Abram Matvejevič (negdje Avram ili Aleksandr), sovj. redatelj (Vilno /danas Vilnius, Litavska SSR/, 28. VI 1894 — Moskva, 26. VII 1976). Studirao na Petrogradskom psihoneurološkom institutu i na sveučilištu u Saratovu. Isprva radi kao zubar i novinar, a 1919-23. redatelj je u Saratovu (npr. u Dječjem kazalištu). Prijeloman je odlazak u Moskvu, gdje od 1923/24. režira u Mejerholjdovu Teatru Revolucije, a usporedo pohađa drž. filmsku školu i uči kod L. V. Kulješova. Debitirao je sa 2 ekscentrične kratkometr. komedijeŠto govori MOS? (Čto govorit MOS, sej otgadajte vopros, 1924) i Lov na ilegalne proizvođače alkoholnih pića (Gonka za samogonkoj, 1924), a njegovi prvi cjelovečernji filmovi Zaljev smrti (Buhta smerti, 1926) i Izdajica (Predatel', 1926) sugestivan su spoj rev. sižejâ i klišejâ am. pustolovno-detektivskih filmova. Veliku pažnju izaziva svojim narednim ostvarenjem, nekonvencionalnom Trećom meščanskom (Tret'ja Meščanskaja, 1927, i koscenarist sa V. B. Šklovskim), tragikomičnom pričom o ženi koja se odlučuje za muževljeva prijatelja, a zatim se dvoumi između njih sve dok je ne odbije njihova nevoljkost da prihvate dijete koje očekuje. Film je izazvao žestoke diskusije o tada vrlo prisutnoj temi slobodne ljubavi, ali i brojne pohvale u svijetu, ponajviše zbog vrsno profiliranih likova, te Roomova minimalističkog a ipak inventivnog korištenja prostora u kojem se kreće troje protagonista, povremeno obogaćivanoga živopisnim, dokumentarističkim snimkama Moskve. Zapaženo je i njegovo ostvarenje Priviđenje koje se ne vraća (Prividenie, kotoroe ne vozvraščaetsja, 1930), drama o latinskoam. zatvoreniku koji dobiva jedan dan dopusta, efektnoga vizualnog prosedea i konstruktivističke scenografije. Nakon režije jednoga od prvih sovj. zvučnih filmova Plan za velika djela (Plan velikih rabot, 1930), propagandno-dokum. filma u kojem je koristio i materijale dr. autorâ, R. u zv. razdoblju ne uspijeva ponoviti nekadašnje kreativne vrhunce. Režira kontinuirano do 1973, a među njegovim zv. filmovima izdvajaju se Invazija (Našestvie, 1945), ekranizacija drame L. M. Leonova o borbi protiv njem. okupatora, Narukvica od granata (Granatovyj braslet, 1965) po A. I. Kuprinu, te Čovjek ispred svog vremena (Preždevremennyj čelovek, 1973), psihološki iznijansirana adaptacija drame M. Gorkog Jakov Bogomolov. Režirao je i sovjetsko-jugosl. koprodukciju U planinama Jugoslavije (V gorah Jugoslavii, 1946), prvi igr. film snimljen na tlu Jugoslavije nakon oslobođenja, koji je u SSSR-u godinu dana nakon premijere povučen iz distribucije — zbog promjene politike prema Jugoslaviji.

Ostali važniji filmovi: Sud časti (Sud česti, 1949); Srce ponovno kuca (Serdce b'ëtsja vnov', 1956); Okašnjeli cvjetovi (Cvety zapozdalye, 1970).

LIT.: V. Šklovskij, Room. Žizn' i rabota, Moskva 1929; I. Graščenkova, Abram Room, Moskva 1977.