RONDI, Brunello

RONDI, Brunello, tal. scenarist i redatelj (Tirano, 26. XI 1924 — Rim, 7. XI 1989). Na filmu od 1946. kao pomoćnik redatelja i koscenarist u Posljednjoj ljubavi L. Chiarinija. Ugled stječe kao pomoćnik redatelja i/ili koscenarist R. Rossellinija (Franjo Asiški, božji lakrdijaš, 1950; Evropa 51, 1952; Bila je noć u Rimu, 1960), a posebno kao koscenarist i/ili umj. savjetnik F. Fellinija (Ulica, 1954; Probisvijet, 1955; Cabirijine noći, 1957; Slatki život, 1960; Osam i pol, 1963; Giulietta i duhovi, 1965; Satyricon, 1969;Rim, 1972; Amarcord, 1973; Casanova, 1976; Proba orkestra, 1978; Grad ženâ, 1979). Režira od 1962, isprva u suradnji sa P. Heuschom. Samostalni prvijenac Demon (Il demonio, 1964), o praznovjerju na tal. Jugu, smatra se njegovim najboljim red. ostvarenjem, a ne zaostaje ni soc. drama Sutra nas više neće biti (Domani non siamo più qui, 1967). Od 70-ih godina najčešće režira izrazito komerc., uglavnom erotske filmove (npr. Svodnici — I prosseneti, 1975). Povremeno nastupa i kao glumac (npr. Sati ljubavi, 1963, L. Salcea). Zapažen je film. publicist (npr. utjecajna knjiga Talijanski neorealizam — Il neorealismo italiano, Parma 1956), a od 1957. i predavač na visokoj film. školi Centro Sperimentale u Rimu.

Ostali važniji filmovi — kao koscenarist: Druga vremena (A. Blasetti, 1952); Arabella (M. Bolognini, 1967); Ljubavnici/Posljednja ljubav (V. De Sica, 1968); Šah kraljici (P. Festa Campanile, 1969); kao redatelj: Glas (La voce, 1982, koprodukcija sa Jugoslavijom).