LZMK

Filmska enciklopedija

ROMM, Mihail Iljič Filmska traka traži dalje ...

ROMM, Mihail Iljič, sovj. redatelj i scenarist (Irkutsk, 24. I 1901 — Moskva, 1. XI 1971). God. 1918-21. u Crvenoj armiji, u toku školovanja zanima se za književnost i kazalište, a 1925. diplomira na Visokoškolskom umjetničko-tehničkom institutu (fakultet kiparstva). Potkraj 20-ih godina na Institutu metodâ izvanškolskog rada proučava film za djecu. U kinematografiji započinje kao koscenarist, između ostaloga i za Tekuću vrpcu (1933) I. A. Pirjeva, zatim kao asistent redatelja, dok kao redatelj debitira Lopticom (Pyška, 1934, i scenarist), jednim od posljednjih nij. filmova u tada već dominantno zv. razdoblju sovj. kinematografije. Unatoč nekorištenju zvuka i povremenoj glum. karikiranosti, ta adaptacija pripovijetke Gruda loja G. de Maupassanta, o prostitutki koja se podaje pruskom vojniku da bi spasila putnike u kočiji, izuzetno je zapažena (između ostalog i u Veneciji) zbog sugestivnoga red. postupka, oslonjenog na krupne planove, montažu i slojevito profilirane likove. Njegovo naredno ostvarenje Trinaestorica (Trinadcat', 1937, i koscenarist) osebujna je verzija Izgubljene patrole (1934) J. Forda, akcioni film o borbi sovj. graničara opkoljenih od kontrarevolucionarâ u pustinji Karakum (gdje je i realiziran), s efektnom, plastičnom fotografijom. Za 20. obljetnicu oktobarske revolucije R. dobiva prestižni zadatak, i u rekordno vrijeme za to razdoblje — 3 mjeseca — realizira film Lenjin u oktobru (Lenin v Oktjabre, 1937), biografski prikaz rev. pripremâ od Lenjinova dolaska iz Finske do izbijanja revolucije.

Iako opterećen povremenim pov. proizvoljnostima i polit. prigodnostima, film na razmjerno osoben način portretira Lenjina, imponirajući staloženim fabuliranjem, vještim povezivanjem općega i posebnoga te kultiviranim vizualnim postupkom. Njegov novostečeni status osnažuje i nastavak, Lenjin u 1918. (Lenin v 1918 godu, 1939), a i Rommova sljedeća ostvarenja povremeno su politizirana: Mašta (Mečta, 1943, i koscenarist sa J. J. Gabrilovičem) je omnibus o tragikomičnim sudbinama žiteljâ Bjelorusije i Zap. Ukrajine neposredno pred pripojenje SSSR-u, dok je Čovjek broj 217 (Čelovek No. 217, 1944, i koscenarist s Gabrilovičem) žestoka osuda neljudskih uvjeta u kojima su živjeli sovj. zarobljenici kao besplatna radna snaga u njem. domaćinstvima. Njegovo Rusko pitanje (Russkij vopros, 1948, i scenarist /Nagrada mira u Karlovym Varyma/) prigodni je prilog hladnoratovskom raspoloženju potkraj 40-ih godina, ali 50-ih, u počecima destaljinizacije, R. izbacuje scene sa Staljinom iz filmova Lenjin u oktobru i Lenjin u 1918. Najznačajniji mu je prilog novom duhu ostvarenje Devet dana jedne godine (Devjat' dnej odnogo goda, 1962, i koscenarist sa D. J. Hrabovickim /Grand Prix u Karlovym Varyma/), iznenađujuće realist. prikaz dvojbi atomskog fizičara koji žrtvuje život i ljubav za postizanje svog cilja u istraživanju, a dojmljivo je i Rommovo komponiranje kadrova, nesumnjivo pod utjecajem modernističke estetike. Film je postigao velik uspjeh u svijetu, a u SSSR-u potaknuo brojne rasprave o profilu socijal. junaka, no unatoč odjeku R. objavljuje da napušta igr. film. Dosljedno tome realizira zapaženu dokum. kompilaciju u 2 dijela Obični fašizam (Obyknovjennyj fašizm, 1966, i konscenarist), u kojoj sâm čita spikerski tekst, analizirajući mehanizam faš. indoktrinacije i osuđujući svaki totalitarizam. Njegov posljednji projekt Ipak vjerujem (I vsë-taki ja verju/Mir segodnja, 1976), dokum. kompilaciju o sudbini mladih u svijetu, završili su M. M. Hucijev, E. G. Klimov i G. N. Lavrov. Od 1949. predavač je režije na moskovskoj visokoj film. školi VGIK a 1958. promoviran je u profesora; među njegovim studentima ističu se T. J. Abuladze, R. D. Čheidze, G. N. Čuhraj, G. N. Danelija, A. N. Mina, G. A. Panfilov, V. M. Suškin i I. V. Talankin. Objavio je i više knjiga o filmu (npr. Kad je film dovršen — Kogda fil'm okončen, Moskva 1964; Razgovori o kinu — Besedy o kino, Moskva 1964).

Unatoč činjenici da je veći dio karijere režirao prigodne filmove, R. je neprijeporno jedan od najintrigantnijih sovj. filmaša, čija ostvarenja — čak i kad su očito limitirana sižejima — iskazuju visoko kultivirani red. postupak, najčešće poduprt besprijekornom kamerom i scenografijom.

Ostali važniji filmovi — dokumentarni: Vladimir Iljič Lenjin (Vladimir Iljič Lenin, 1948); igrani: Tajna misija (Sekretnaja missija, 1950); Admiral Ušakov (1953).

LIT.: G. Zeljdovič, Mihail Romm, Moskva 1939; M. Pogoževa, Mihail Romm, Moskva 1967; M. Zak, Mihail Romm i tradicii sovetskoj kinorežissury, Moskva 1975.

N. Pc.


Citiranje:
ROMM, Mihail Iljič. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 16.7.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=4475>.

kratice i simboli