RIVA, Emmanuèle

RIVA, Emmanuèle (pr. ime Paillette Germaine Riva), franc. filmska i kazališna glumica (Chenilmenil /po nekim izvorima Remiremont/, 24. II 1927). Po zanimanju krojačica; glumu počinje učiti relativno kasno, pa u kazalištu debitira sa 27 godina. U svome prvom filmu Hirošima, ljubavi moja (A. Resnais, 1959) postiže golem uspjeh složenim likom glumice, čiju ljubav prema jap. arhitektu u Hirošimi onemogućuje sjećanje na tragično ljubavno iskustvo iz vremena II svj. rata. Istodobno, taj jedinstveni glum. domet bio je koban po njezinu film. karijeru; nastupila je u nekoliko ambicioznih projekata koji nisu imali uspjeha te ostvarila samo još 2 uloge adekvatne svom talentu: mlade žene frustrirane jazom između snova i vlastite »moralne cenzure« u filmu Léon Morin, svećenik (J.-P. Melville, 1961), te mlade supruge koju malograđanska sredina i tiranski suprug (Ph. Noiret) navode na to da ga pokuša ubiti u Thérèse Desqueyroux (G. Franju, 1962), za koju je nagrađena na festivalu u Veneciji. Sedamdesetih i 80-ih godina na filmu nastupa relativno rijetko i u sporednim ulogama. Njezina kaz. karijera (koju nikad nije zapuštala) bila je, međutim, neprekidno uspješna (npr. Djeca sunca M. Gorkog u Théâtre National Populaireu).

Ostale važnije uloge: Osmi dan (M. Hanoun, 1960); Adua i prijateljice (A. Pietrangeli, 1960); Kapo (G. Pontecorvo, 1960); Sati ljubavi (L. Salce, 1963); Smrtni udarac (J. Cayrol, 1965); Varalica Thomas (G. Franju, 1965); Soledad (J. Audry, 1967); Profesionalni rizik (A. Cayatte, 1967); Bit ću kao ludi konj (F. Arrabal, 1973); Oči, usta (M. Bellochio, 1981); Ima li koji Francuz u dvorani? (J.-P. Mocky, 1982).