RICHARDSON, Tony

RICHARDSON, Tony (pr. ime Cecil Antonio Richardson), brit. redatelj, scenarist i producent (Shipley, 5. VI 1928). Studirao u Oxfordu, gdje je bio i predsjednik uglednoga Sveučilišnoga dramskog društva (akr. OUDS). Karijeru otpočinje u poč. 50-ih godina kao kaz. redatelj (najveći uspjeh Osvrni se gnjevno J. Osbornea u londonskom Royal Court Theatreu 1956) i tv-producent. Sredinom 50-ih godina dolazi u dodir s pokretom → Free Cinema i 1955. debitira kao suredatelj i koscenarist (sa K. Reiszom) kratkometr. filma Mama, nemoj dopustiti (Momma Don't Allow). Jedini od predstavnikâ tog pokreta ne bavi se film. teorijom, a samo povremeno piše kritike (časopis »Sight and Sound«). Prvi mu je cjelovečernji (i samostalni) projekt ekranizacija (za kompaniju Woodfall) svoga kaz. uspjeha Osvrni se gnjevno (Look Back in Anger, 1959), o neurotičnom »antiheroju« (R. Burton) koji odbija vrijednosti više klase koje reprezentira njegova supruga (scenarij N. Knealea), manifest engl. generacije → mladih gnjevnih ljudi. Sljedećim djelima Zabavljač (The Entertainer, 1960) prema J. Osborneu, Okus meda (A Taste of Honey, 1961) prema Sh. Delaney i Usamljenost trkača na duge staze (The Loneliness of a Long Distance Runner, 1962) prema A. Sillitoeu, nastalim u kontekstu struje brit. socijalnog realizma, iskazuje sklonost socijalno-psihol. tematici, stilsku eklektičnost te utjecaj brit. dokumentarizma i franc. novog vala, no ne ponavlja uspjeh prvijenca. U toku cijele karijere rado se prihvaća ekranizacijâ britanske (npr. Hamlet, 1969, po Shakespeareu) i svjetske književnosti (npr. Utočište/Svetilište grijeha — The Sanctuary, 1960, po W. Faulkneru, i Premili pokojnik — The Loved One, 1965, prema E. Waugh). Najveći uspjeh (nagrada Britanske filmske akademije za najbolji film i Oscar za najbolji film i režiju) ostvaruje ekranizacijom klas. romana H. Fieldinga Tom Jones (1963), koja zbog uspjele evokacije epohe, duhovitosti i vrsnih glum. kreacija (osobito naslovne A. Finneyja) postiže i golem komerc. uspjeh. Sl. projektom Joseph Andrews (1977) nije ponovio ni umj. ni komerc. odjek Toma Jonesa. Dio kritike njegovim najboljim filmom smatra. Juriš lake konjice (The Charge of the Light Brigade, 1968), iz vremena Krimskog rata, mjestimično vrlo duhovitu satiru voj. uskogrudnosti. Sâm svojim najboljim ostvarenjem smatra ambiciozno zamišljen biografski film Ned Kelly (1970) o legendarnome austral. odmetniku, sa M. Jaggerom u naslovnoj ulozi. U prvom redu kaz. čovjek, i dalje s uspjehom režira u kazalištu, a bavi se i film. producenturom.

Njegove kćeri (iz braka sa V. Redgrave) Natasha i Joely Richardson su glumice.

Ostali filmovi (kao redatelj): Fatalna gospođica (Mademoiselle, 1966); Mornar iz Gibraltara (The Sailor from Gibraltar, 1967); Smijeh u tami (Laughter in the Dark, 1969); Osjetljiva ravnoteža (A Delicate Balance, 1973); Sto posto sigurno (Dead Cert, 1974); Granica na Rio Grandeu (The Border, 1982); Hotel New Hampshire (The Hotel New Hampshire, 1984).

Važniji filmovi (kao producent); Subotom uvečer, nedjeljom ujutro (K. Reisz, 1960); Djevojka sa zelenim očima (D. Davis, 1963).

LIT.: A. Villelaur, Tony Richardson, Paris 1971.