RICHARDSON, Ralph

RICHARDSON, Ralph, brit. filmski i kazališni glumac te kaz. redatelj (Cheltenham, 19. XII 1902 — London, 10. X 1983). Iz obitelji slikara kvekera, pohađao slikarsku školu u Brightonu, gdje je 1921. debitirao u kazalištu. Bez formalnoga glum. obrazovanja, 7 godina nastupa u putujućim trupama i repertoarnom kazalištu (Birmingham); od 1930. član je londonskog Old Vica. Ugled jednoga od najvećih engl. kazališnih glumaca stječe Shakespeareovim likovima, ali se kasnije vrlo uspješno prilagođuje suvremenom repertoaru (J. Osborne, H. Pinter, D. Storey i dr.); u zrelijoj dobi bavi se i kaz. režijom (povremeno i producenturom). Usredotočenoga i ispitivačkog pogleda, zvonka baritona, nervozne tenzije, unutar »velike trojke« brit. kazališta (uz Oliviera i Gielguda) odlikuje ga najintrigantniji spoj između svojstava tumačenog lika i vlastite osobnosti, te stalno prisutna nijansa ekscentričnosti, istodobno i veći stupanj »prizemljenosti«, stoga i veća modernost glum. izraza. Ipak, zbog izgleda neprimjerenog → sustavu zvijezdâ na filmu nije bio dovoljno iskorišten; većinom je tumačio druge gl. ili veće sporedne uloge, uglavnom autoritativnih osoba (često političara) presudnih za sudbine protagonistâ. Na preporuku C. Hardwickea debitira 1933, a ističe se kao »boss« u filmu Ono što će doći (W. C. Menzies, 1936), kao batler koji fascinira poslodavčeva sina izmišljenim pustolovinama u Palom idolu (C. Reed, 1948), kao otac koji nameće komplekse kćeri u Nasljednici (W. Wyler, 1949, nominacija za Oscara za epizodu), kao kapetan Lingard u filmu Prognan na otoke (C. Reed, 1951), te kao tvorničar-promotor nadzv. aviona u filmu Brži od zvuka (D. Lean, 1952, nagrada Britanske filmske akademije i newyorške kritike). Nakon toga, na filmu najuspješnijeg razdoblja, rjeđe dobiva odgovarajuće uloge; ističe se još ponavljanjem svoga kaz. uspjeha — likom oca u Dugom putovanju u noć (S. Lumet, 1961, nagrađen /ex aequo/ u Cannesu). Umro je za snimanja filma Greystoke — legenda o Tarzanu (H. Hudson, 1984); za tu je ulogu posmrtno nominiran za Oscara za epizodu. Glumio je u više od 180 kaz. komada i oko 60 filmova (u Ponoćnim zvonima, 1966, O. Wellesa bio je narator). Režirao je thriller Kući u sedam (Home at Seven, 1952), u kojem je i glumio. Za svoje zasluge primio je 1951. počasno plemstvo (Sir).

Ostale važnije uloge: Petak trinaesti (V. Saville, 1933); Jack buldog (W. Forde, 1935); South Riding (V. Saville, 1937); Citadela (K. Vidor, 1938); Četiri pera (Z. Korda, 1939); Lav. ima krila (M. Powell, A. Brunei i B. D. Hurst, 1939); I svanut će dan (H. French, 1942); Ana Karenjina (J. Duvivier, 1948, kao Karenjin); Magična kutija (J. Boulting, 1951); Richard III (L. Olivier, 1956, kao Buckingham); Naš čovjek u Havani (C. Reed, 1959); Proces Oscaru Wildeu!Optuženi ste, Oscare Wilde! (K. Hughes, 1960); Egzodus (O. Preminger, 1960); 300 Spartanaca (R. Maté, 1962, kao Temistoklo); Žena od slame (B. Dearden, 1964); Doktor Živago (D. Lean, 1965); Kartum (B. Dearden, 1966, kao W. E. Gladstone); Pogrešna kutija (B. Forbes, 1966); Oh, kakav divan rat! (R. Attenborough, 1969, kao E. Grey); Bitka za Britaniju (G. Hamilton, 1969); Garsonijera (R. Lester, 1969); David Copperfield (De. Mann, 1970, kao Micawber); Orao u kavezu (F. Cook, 1970); Skandali jedne lady (R. Bolt, 1972, kao Đuro IV); Priče iz kripte (F. Francis, 1972); Sretni čovjek (L. Anderson, 1973); Rollerball (N. Jewison, 1975).

An. Pet.

LIT.: H. Hobson, sir Ralph Richardson, London 1958; G. O'Connor, Ralph Richardson: An Actor's Life, London 1982; R. Tanitch, Ralph Richardson: An 80th Birthdav Tribute, London 1982.