REV, Fernando

REV, Fernando (pr. ime F. Casado Arambillet), španj. filmski, kazališni i tv-glumac (La Coruña, 20. I 1917). Iz ugledne obitelji, sin oficira republikanskog uvjerenja. God. 1936. otpočinje studij arhitekture koji poč. građanskog rata napušta. Zaokupljen kazalištem, 1940. zapažen je kao darovit glumac, a ubrzo postaje i vodeći »mladi ljubavnik« kazališta Infanta Isabel u Madridu. Na filmu od 1939, probija se 40-ih godina u populističkim melodramama (npr. R. Gila), a punu afirmaciju stječe u filmovima J. A. Bardema (Sretan par, 1951; Komičari, 1953; Osveta, 1958; Sonate, 1959). Umj. prekretnicu njegove karijere, ujedno i međunar. afirmaciju, označuje suradnja sa L. Buñuelom. Onižeg rasta, R. ima »lice plemića sa slikarskih platna« koje uredna brada čini »otmjeno vragoljastim«; uz odmjereno, aristokratsko držanje, geste i mimiku, to je u potpunoj suprotnosti s karakternim osobinama njegovih film. likova. U Buñuelovoj Viridiani (1961) igra pokr. vlastelina obuzetog žudnjom prema rođakinji-redovnici (S. Pinal), nakon čijeg odbijanja čini samoubojstvo; u Tristani (1970) stari je anarhist opsjednut zavodničkom željom prema junakinji (C. Deneuve); u Tom mračnom predmetu želje (1977) glumi buržuja kojeg izbezumljuje zagonetna djevojka (C. Bouquet/Á. Molina). I u većem dijelu ostalih uloga njegovi su likovi amoralni i opsesivni, emocija vezanih za poroke i perverzije, oni uživaju u nedopuštenomu kao intelektualnoj i hedonističkoj igri s pokretačkim motivom zadovoljstva u mračnomu i zlomu (npr. kao šef marseilleskog podzemlja u prodaji droge u Francuskoj vezi, 1971, W. Friedkina i Francuskoj vezi broj 2, 1975, J. Frankenheimera). Za posve oprečnu ulogu — nostalgičnog oca u filmu Elisa, živote moj (1977) C. Saure — nagrađen je na festivalu u Cannesu. Nastupajući i u pretencioznim i u komerc. projektima, uspješno održava status najpoznatijega španj. glumca. Glumi i na televiziji (npr. tv-film Besmrtna priča, 1968, O. Wellesa).

Ostale važnije uloge: Svečanost (L. Harvey, 1963); Drugi čovjek (C. Reed, 1963); Ponoćna zvona (O. Welles, 1966); U sjeni inkvizicije (L. Salce, 1966); Povratak sedmorice veličanstvenih (B. Kennedy, 1966); Cervantes (V. Sherman, 1968); Pancho Villa jaše (B. Kulik, 1968); Revolveri sedmorice veličanstvenih (P. Wendkos, 1969); Avanturisti (L. Gilbert, 1970); Diskretni šarm buržoazije (L. Buñuel, 1972); Bijelo, crveno i … (A. Lattuada, 1972); Buržujka (M. Bolognini, 1974); Pasqualino ljepotan (L. Wertmüller, 1975); Izuzetni leševi (F. Rosi, 1976); Tatarska pustinja (V. Zurlini, 1976); Pitanje vremena (V. Minnelli, 1976); Putovanje prokletih (S. Rosenberg, 1976); Posljednji romantični ljubavnik (J. Jaeckin, 1978); Kvintet (R. Altman, 1979); Cabo Blanco (J. L. Thompson, 1979); Direktan prijenos smrti (B. Tavernier, 1979); Dama s kamelijama (M. Bolognini, 1980); Potraži si Isusa (L. Comencini, 1982); Monsinjor (F. Perry, 1982); Hit (S. Frears, 1984); Parador (P. Mazursky, 1988).