PRESLE, Micheline

PRESLE, u filmovima na engl. jeziku Prelle, Micheline (pr. ime M. Chassagne), franc. glumica (Pariz, 22. VIII 1922). Polazila koledž u Švicarskoj, potom tečajeve glume (R. Rouleau, R. Simon) i plesa (I. Popard) u Parizu. Na filmu od 1938. kao Micheline Michel. Prvu veću ulogu — prerano sazrele djevojke samoubilačkih namjera — povjerava joj G. W. Pabst u Mladim djevojkama u opasnosti (1939, Prix Suzanne Bianchetti kao najbolja mlada glumica godine); tada mijenja ime u Micheline Presle. Ugled učvršćuje melodramom Izgubljeni raj (A. Gance, 1939), igrajući i majku i kći. Za II svj. rata popularnost održava i komičnim i romant. ulogama u filmovima M. L'Herbiera (Komedija sreće, 1940; Priča smijeha, 1941; Fantastična noć, 1942) i M. Allégreta (Lijepa avantura i Félicie Nanteuil, oba 1942). Vrlo privlačna, senzualna, često i erotski agresivna, neposredno nakon rata ostvaruje zapaženu ulogu prostitutke u Grudi loja (Christian-Jaque, 1945). Najveći uspjeh u karijeri postiže likom supruge čiji je muž na fronti, a ona se upušta u avanturu s mlađim muškarcem (G. Philipe) u filmu Đavao u tijelu (C. Autant-Lara, 1947), za što je u Francuskoj proglašena glumicom godine. Ta uloga (uz onu u filmu Igra može početi, 1947, J. Delannoya) donosi joj poziv u Hollywood 1949, gdje se udaje za glumca W. Marshalla. Nakon nekoliko osrednjih filmova i rastave vraća se 1952. u Francusku. Već iduće godine postiže novi veliki uspjeh u filmu Ljubav žene (J. Grémillon, 1953), likom liječnice koja se odriče ljubavi radi dužnosti. U punoj glum. zrelosti, značajnu ulogu ostvaruje i kao iskusna zavodnica u Nenajavljenom sastanku (1959) J. Loseyja. Nakon toga nastupa uglavnom u sporednim karakternim (najčešće komičnim) ulogama. Sredinom 60-ih godina počinje glumiti u kazalištu te na televiziji (i u Italiji: npr. tv-serija Lulù S. Bolchija).

Ostale važnije uloge: Dvanaest žena (G. Lacombe i Y. Mirande, 1940); Volani (J. Becker, 1945); Pod mojom kožom (J. Negulesco, 1949); Američka gerila na Filipinima (F. Lang, 1950); Dama s kamelijama (R. Bernard, 1953); Villa Borghese (G. Franciolini, 1953); Kuća Ricordi (C. Gallone, 1954); Beatrice Cenci (R. Freda, 1957); Vučice (L. Saslavsky, 1957); Bobosse (É. Périer, 1958); Ljubavnik za pet dana (Ph. de Broca, 1960); Talijanski banditi (M. Camerini, 1961); Ubojica (E. Petri, 1961); Redovnica (J. Rivette, 1966); Kralj srca (Ph. de Broca, 1966); Magareća koža (J. Demy, 1970); Grofovska zabava (M. Allégret, 1970); Revolverašice (Christian-Jaque, 1971); Najznačajniji događaj otkako je čovjek stupio na Mjesec (J. Demy, 1973); Rijetka ptica (J.-C. Brialy, 1974); Néa (N. Kaplan, 1976); Idi k mami ... tata radi (F. Leterrier, 1978).