POIRIER, Léon

POIRIER, Léon, franc. redatelj (Pariz, 1876 — Urval, 27. VI 1968). Nećak slikarice B. Morisot, prijatelj i učenik E. Maneta. Isprva kaz. scenograf, potom direktor kazališta. Na filmu od 1914. kao redatelj kratkometr. projekata u kompaniji Gaumont. Neposredno nakon I svj. rata realizira seriju Pax. God. 1919. na mjestu umj. rukovoditelja Gaumonta zamjenjuje L. Feuilladea. Za njegov prvi zapaženiji film Duše Orijenta (Âmes d'Orient, 1920) L. Moussinac je napisao da su to »svojevrsni akvareli egzotičnog ukusa, posve nesavršeni ali dojmljivi«. Sljedeći film Mislilac (Le penseur, 1920), prva njegova ekranizacija knjiž. djela (E. Fleg), realiziran je pomalo dile tantski. Težnja ka intelektualizaciji uočljivija je u daljim igr. filmovima Narayana (1921, ekranizacija Balzacove Šagrenske kože) i Jocelyn (1922). Od 1924. bavi se i dokumentarizmom. Veliča franc. kolonijalizam, a filmovi su mu često i izrazito šovinistički (npr. Crno krstarenje — Croisière noire, 1926, i Verdun, povijesna vizija — Verdun, visions d'histoire, 1928). Kritičari njegova opusa nikad se nisu složili u procjeni stvarnih Poirierovih dometa; ipak, prevladava uvjerenje da je određenim rafinmanom nekih svojih ostvarenja, kao i cjelokupnom djelatnošću znatno utjecao na obnovu franc. filma 20-ih godina.

Ostali važniji filmovi: Slučaj glasnika iz Lyona (L'affaire du Courrier de Lyon, 1922); Geneviève (1923); La Brière (1924); Egzotične ljubavi (Amours exotiques, 1927); Tihi protest (L'appel du silence, 1936); Nepoznati put (La route inconnue, 1948).