PETLJA

traži dalje ...

PETLJA, u nas popularno i šlajfa, vrpca čiji su početak i kraj međusobno zalijepljeni tako da tvore »beskonačnu« vrpcu; to omogućuje neprekidno kretanje tog dijela vrpce kroz projektore i ton. uređaje. Tonske petlje izrađuju se u montaži, a koriste se za one šumove ili atmosfere koji, s malim promjenama, traju duže vrijeme (npr. pucketanje vatre, šum vjetra ili prometa). Slikovne petlje upotrebljavaju se prilikom naknadne sinkronizacije dijalogâ. Dijelovi slike na kojima je izgovoren određeni tekst spoje se s vrpcom starta u petlju koja se neprekidno vrti, sve dok glumac ne izgovori tekst sinkrono. Startovi za takve petlje nešto su kraći od standardnih i obavezno moraju imati → pipser, koji kasnije montažeru služi kao sinkrona točka prilikom preciznog namještanja sinkroniteta. Ako je film bio sniman tonski, tada se petlje za naknadnu sinkronizaciju sastoje od vrpce slike i odgovarajuće vrpce tona koje su jednako dugačke, stoga i sinkrone. Petlje se numeriraju rednim brojevima, a svaka rola ima brojeve za 100 veće od prethodne, npr. petlje iz role br. 3 nosit će brojeve koji započinju od br. 300, a iz role 4 —od 400.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

PETLJA. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/4026>.