NEGRETE, Jorge

NEGRETE, Jorge, meks. glumac i pjevač (Guanajuato, 20. XI /po nekim izvorima 18. XII/1911 — Los Angeles, 5. XII 1953). Sin pukovnika, završio voj. akademiju u Ciudad de Méxicu. Napustivši ubrzo vojsku, uči pjevanje. Karijeru neuspješno otpočinje u operi i opereti; prve uspjehe postiže tradic. meksičkim pjesmama u kabareu Yumuri u New Yorku. Na filmu debitira 1937 — glumački neuvjerljivo, ali pjevački vrlo uspješno. Popularnost mu — stereotipnim likom neodoljivoga romant. pjevača-ljubavnika — idućim filmovima raste, da bi djelom Oj Jalisco, nemoj proći! (J. Rodriguez, 1941) dosegla razmjere kulta; takav status i u inozemstvu stječe velikom turnejom po metropolama hispanofonskog svijeta. Po povratku staje na čelo pokreta protiv korumpiranih sindikalnih vođa u film. industriji, a i jedan je od osnivača neovisnoga Nacionalnog udruženja glumaca (akr. ANDA). Nastupivši u oko 40 filmova, posljednje glum. uspjehe postiže 1953. u filmovima Otmica i Reportaža E. Fernándeza, uz drugu suprugu → M. Félix. Umro je za turneje po SAD, a njegov pogreb izazvao je u Meksiku masovnu histeriju. Od njegovih najuspjelijih filmsko-pjevačkih točaka montiran je 1955. kompilacijski dokum. film Besmrtni Meksikanac R. E. Portasa.

(F. de Fuentes, 1942); Brdo dušâ (M. Zacarías, Ostale važnije uloge: Tako se ljubi u Jaliscu 1942); Dok Jalisco ne izgubi (F. de Fuentes, 1945); Put za Sacramento (Ch. Urueta, 1946); Gran Casino (L. Buñuel, 1946); Ako Adelita ode s drugim (Ch. Urueta, 1948); Jalisco pjeva u Sevilli (F. de Fuentes, 1948); Dvije vrsti briga (I. Rodríguez, 1952).