NAZIMOVA, Alla

NAZIMOVA, Alla, često samo Nazimova (puno ime A. Aleksandrovna Nazimova), am. filmska i kazališna glumica te film. scenaristica i producentica rus. podrijetla (Jalta, 4. VI 1879 - New York, 13. VI 1945). Studirala glazbu na konzervatorijima u Odesi i Petrogradu (danas Lenjingrad), 1898. diplomirala na Glazbeno-dramskoj školi filharmonijskog udruženja u Moskvi. Iako vrsna violinistica, opredijelila se za glumu, učila je kod K. S. Stanislavskog te nastupala u njegovu Hudožestvenom teatru i u trupi P. N. Orljenjeva. God. 1905, nakon turneje u Londonu i New Yorku, ostaje u SAD (kasnije uzima i am. državljanstvo), proslavivši se ubrzo interpretacijom Čehovljevih i Ibsenovih junakinja na Broadwayu (njeni poštovaoci smatraju je čak »nasljednicom Sarah Bernhardt«). Na filmu debitira 1916. ekranizacijom svoga kaz. uspjeha Ratne nevjeste H. Brenona. Do 1920. postiže veliku popularnost ulogama emancipiranih žena izuzetnih sudbina, kao začetnica tipa → mondenke, pa 1918. dobiva angažman u kompaniji Metro. Nadarena, ekscentrična izgleda, »gracioznosti balerine«, bila je vrlo utjecajna u glum. krugovima i usmjerena na približavanje elitne kulture tzv. širokoj publici. Stoga je birala sve zahtjevnije projekte, kojima je često bila i scenaristica i producentica. Osobito se isticala u ekranizacijama knjiž. djelâ, npr. u Dami s kamelijama (1921, i producentica) R. C. Stallwooda i Lutkinoj kući (1922, i producentica) njezinog supruga Ch. Bryanta, koji je redatelj i raskošnog spektakla Salama (1923, i producentica) pod utjecajem njem. ekspresionizma, njezina najvećeg komerc. neuspjeha. Već od tog filma počela je odbijati gledatelje stiliziranom glumom, distanciranošću i ekscentričnošću (kao, djelomice, predšasnica G. Garbo /u čijoj se sjeni ubrzo našla/), pa se 1925. povukla s filma i posvetila kazalištu. God. 1940-44. okušala se i u zv. filmu sa 5 uglavnom zapaženih karakternih epizoda. Glumila je u 21 filmu.

Ostale važnije uloge: Objavljenje (G. Baker, 1918); Oko za oko (A. Capellani, 1918, i scenaristica i producentica); Derište (H. Blanche, 1919); Srce djeteta (R. C. Stallwood, 1920); Madona s ulica (E. Carewe, 1924); Iskupljujući grijeh (J. S. Blackton, 1925); Krv i pijesak (R. Mamoulian, 1941); Most u San Luis Reyu (R. V. Lee, 1944).