MUNI, Paul

MUNI, Paul (pr. ime Friedrich Muni Meyer Weisenfreund), am. filmski i kazališni glumac poljsko-žid. podrijetla (Lemberg, danas Lavov, USSR, 22. IX 1895 — Santa Barbara, California, 25. VIII 1967). Iz obitelji glumaca koji 1902. useljuju u SAD. Odrana iskazujući nadarenost, karijeru otpočinje 1908. u newyorškim kazalištima (debitira ulogom 60-godišnjaka) — do 1925. isključivo na jidišu. Na engl. jeziku prvi put okušava se 1926. i odmah postaje jedan od vodećih brodwayskih glumaca. Na filmu od 1929 (Odvažni W. K. Howarda, nominiran za Oscara), ali se nakon još 1 uloge (Sedam lica, 1929, B. Viertela, gdje tumači čak 7 likova) vraća na Broadway. Kontinuiraniju film. karijeru gradi od 1932; ulogom kojom se aludira na »šefa« am. podzemlja Ala Caponea u Licu s ožiljkom H. Hawksa postiže veliku popularnost, dugogodišnji ugovor s kompanijom Warner Bros i — za Hollywood jedinstveno — pravo biranja ulogâ. Ugled potvrđuje idućom vrlo realist. kreacijom u tipu → dobroga lošeg momka — likom žrtve društv. nepravdi koja se pretvara u opakog kriminalca u filmu Ja sam bjegunac iz chain ganga (1932) M. LeRoya, za koju je ponovno nominiran za Oscara. Kada sredinom 30-ih godina opada zanimanje za gangsterske filmove, M. mijenja tip; izraziti karakterni glumac markantna izgleda, ali i majstor preobrazbe i maske, otada tumači raznovrsne likove, uglavnom u biografskim ili pov. filmovima s radnjom često u egzotičnim krajevima (naginjući donekle teatralnosti). Posebno se ističe naslovnim ulogama u 3 filma W. Dieterlea: Louisu Pasteuru — spasitelju čovječanstva (1935, nagrađen Oscarom), Životu Emilea Zole (1937, nominiran za Oscara) i Juarezu (1939), a vrlo je zapažen i kao kin. seljak u Dobroj zemlji (1937) S. Franklina. Veoma kritičan prema svom radu i svjestan opadanja popularnosti, nakon II svj. rata posvećuje se kazalištu a na filmu igra tek povremeno. Posljednji uspjeh postiže svojom zadnjom ulogom — idealističkog liječnika koji se posvećuje siromašnima u Posljednjem gnjevnom čovjeku (1959, nominiran za Oscara) Da. Manna. Nastupio je u ukupno 23 filma, a glumio je i na televiziji.

Ostale važnije uloge: Crna furija (M. Curtiz, 1935); Doktor Sokrat protiv bande (W. Dieterle, 1935); Pogranični grad (A. Mayo, 1935); Žena koju volim (A. Litvak, 1937); Hudsonov zaljev (I. Pichel, 1940); Komandosi napadaju u zoru (J. Farrow, 1942); Kazališna kantina (F. Borzage, 1943); Kontranapad (Z. Korda, 1945); Nezaboravna melodija (Ch. Vidor, 1945); Stranac na bijegu (J. Losey, 1952).

LIT.: J. Lawrence, Actor: The Life and Times of Paul Muni, New York 1974; M. B. Druxman, Paul Muni: His Life and His Films, New York 1974; J. R. Parrish, The Tough Guys, New Rochelle 1976.