BARDEM, Juan Antonio

BARDEM, Juan Antonio, španj. redatelj i scenarist (Madrid, 2. VII 1922). Odvjetak glum. obitelji, pa su roditelji nerijetko među protagonistima njegovih filmova. Školovanjem agronom. Ministarstvo poljoprivrede, u kojem se zaposlio, dodijelilo ga je 1946. svome film. odjelu; tako je otkrio film i 1947. se upisao na Instituto de Investigaciones Cinematográficas, čiju diplomu nikad nije stekao. Njegovi prvi pokušaji u kinematografiji bili su neuspješni, jer je više scenarija, što ih je supotpisao s kolegom sa studija J. G. Berlangom, ostalo nerealizirano; izdržavao se pišući film. kritike za više časopisa. Odlučni trenuci njegove karijere zbivaju se 1951: prihvaćen je njegov i Berlangin scenarij Dobrodošli, Mr. Marshall (režirao ga je Berlanga), a zajedno su režirali film Sretan par (Esa pareja feliz). Svoje prvo samostalno ostvarenje, Komičari (Cómicos), kojega je kompletan autor, realizira 1953. i postiže zapažen uspjeh i izvan domovine; iste godine osniva film. magazin »Objetivo«.

Najbolja ostvarenja B. daje sredinom 50-ih godina. Smrt biciklista (Muerte de un ciclista, 1955) putem priče (mjestimično režirane s pretjeranom sklonošću za efekte) o sveuč. profesoru i njegovoj zaručnici koji automobilom pregaze siromašnog biciklista i ostavljaju ga da umre, svjedoči o moralnoj i polit. krizi španj. društva. Glavna ulica (Calle mayor, 1956, nagrada kritike u Cannesu) govori o nelijepoj usidjelici u koju se, šale radi, tobože zaljubljuje mjesni zavodnik; na kraju, kad spozna svoju zabludu, ostaje osramoćena i nadalje sama; film je pokazivao očigledan utjecaj Fellinija, a kritika ga je označila neorealizmom duše i španj. odjekom tal. neorealizma.

Oba ova filma, prikazujući prazan život buržoazije, moć bogatih i obespravljenost siromašnih, korupciju, zakulisne polit, igre i naglašujući padanje povjerenja u frankizam, dovela su Bardema u sukob s režimom: ukinut je njegov časopis, a on je zatvoren. Od tada cenzura neumoljivo mijenja njegove scenarije, pa on više ne dostiže kvalitetu svojih dvaju najznačajnijih filmova; ni u koprodukcijama, ni u inozemstvu ne uspijeva ponovno dokazati neprijeporan talent. Tek po padu diktature, neometan cenzurom, djelom Most (El puente, 1977), pričom o putovanju Španjolskom sredovječnog provincijalca donkihotski uvjerenog da je neodoljiv, barem donekle podsjeća na Bardema iz 50-ih godina.

God. 1958. B. je osnovao vlastitu producentsku kuću Uninci, u kojoj je, među ostalim, bio producent Virdijane (1961) L. Buñuela, što ga je također stajalo znatnih neugodnosti, a kuća je stavljena pod najstrožu kontrolu; 70-ih godina počeo se opet baviti producentskim poslom, tako u polit. filmu Policijski pas (1977) A. Isasija.

Uz Berlangu jedina izrazita i u inozemstvu poznata i priznata autorska ličnost španj. filma u doba diktature, B. se ipak, prvenstveno zbog objektivnih polit. okolnosti, nije nikada u potpunosti potvrdio.

Ostali filmovi: Zaručnik na vidiku (Novio a vista, 1953, zajedno s L. G. Berlangom); Sretan Uskrs (Felices Pascuas, 1954); Osveta (La venganza, 1958); Sonate (Sonatas, 1959); U pet poslije podne (A las cinco de la tarde, 1960); Nedužni (Los inocentes, 1962); Nikad se ništa ne događa (Nunca pasa nada, 1963); Mehanički klaviri (Los pianos mecánicos, 1965); Posljednji dan rata (El último día de la guerra, 1969); Zvijezda varijetea (Variétés, 1971); Potkupljenje Chrisa Millera (La corrupción de Chris Miller, 1973); Tajanstveni otok (L'île mystérieuse, 1973, zajedno s H. Colpijem — film i tv-serija); Iza spuštenih kapaka (Behind the Shutters, 1973); Moć želje (El poder del deseo, 1976); Prljava igra (Foul Play, 1976); Sedam siječanjskih dana (Les sept jours de janvier, 1979); Upozorenje (Predupreždenie, 1982, u Bugarskoj).

LIT.: A. G. Nazarova (urednik), Kinorežisser Huan Antonio Bardem, Moskva 1965.