MARX, braća

MARX, braća, am. filmski i kazališni glumci (Leonard, pseudonim Chico: New York, 26. III 1886 — Hollywood, 11. X 1961; Adolph Arthur, pseudonim Harpo: New York, 21. XI 1888 — Hollywood, 28. IX 1964; Julius Henry, pseudonim Groucho: New York, 2. X 1890 — Hollywood, 19. VIII 1977; Herbert, pseudonim Zeppo: New York, 25. II 1901 — Palm Springs, California, 30. XI 1979). Sinovi siromašnoga žid. krojača podrijetlom iz Alsacea. Isprva nastupaju u glazb. predstavama i vodviljima u različitim obiteljskim postavama (ponekad bi im se pridružio i peti brat Milton /Gummo/, 1893—1977, te majka /najzaslužnija za njihov glum. razvoj/ ili sestra). U početku nemaju uspjeha (u londonskom Coliseumu 1922. čak su izviždani). Prvi uspjeh postižu 1924. na Broadwayu u muz. komediji I'll Say She Is. Na filmu debitiraju 1929 (Tikvani R. Floreyja i J. Santleyja) a popularnost im počinje naglo rasti nakon 2. filma Krotitelji (1930) V. Heermana. M. na filmu ponovno uspostavljaju poetiku burleske i slapsticka, s jakim naglaskom na verbalnim doskočicama, obratima, igrama riječi, s destrukcijom logike jezika te potpunim nepovjerenjem u mogućnosti komuniciranja. Ipak, verbalno je kod njih podvrgnuto fizičkome, često iskazanom u frenetičnom kretanju; presudna je mehaničnost pokretâ i gestâ (bez, npr., chaplinovske poetičnosti ili keatonovske pragmatičnosti), te iracionalno gomilanje komičnih kretnja. Njihova se komika prihvaća kao uznemirenost i pobuna, anarhično-razorni humor usmjeren protiv konvencijâ, hipokrizije i vlasti, ali i kao duhovno oslobađanje filmom. Predvodnik »tima« je Groucho: karakterističnoga »puzavog« hoda, velikih crnih brkova, kolutavih očiju zlobno-požudna pogleda (uvijek s okruglim naočarima), kao ambiciozni pripadnik gradske elite, sofisticirani cinik, jedini elegantnije odjeven i s cigarom, on najjače odražava žid. lik. Chico ima »proleterski izgled«, engleski govori s tal. akcentom, on je »običan čovjek« tima i spona između delirično artikuliranog Groucha i jednako delirično neartikuliranog Harpa koji je najspontaniji (iako napadno nakovrčane kose i odjeven u smiješno i preveliko odijelo /poput klauna/); on stalno šuti a jake emocije priopćuje stiskanjem automobilske trubice, izraziti je pantomimičar klaunovsko-cirkusantskih osobina, satir manijakalna ponašanja ali djetinje bezazlenosti. Zeppo (nastupio je samo u prvih 5 zajedničkih filmova) nije imao razularenu vitalnost i komičarski dar ostale braće, pa je (vanjštinom jedini »normalan«) tumačio blage, romantično-ljubavničke naravi. Važno mjesto u filmovima (7) braće Marx zauzima i glumica → M. Dumont, »uravnotežena« dama iz višeg društva naivno-dobroćudnih poriva. Među komedijama braće Marx osobito se ističu: Majmunska posla (N. Z. McLeod, 1931), gdje svojim ludorijama uništavaju zabavu na brodu; Ludi rat braće Marx (L. McCarey, 1933), satirička polit. farsa predočena ekon. problemima imaginarne države Freedonia; Noć u operi (S. Wood, 1935), gdje najprije gotovo upropaste, a potom pomognu jednome opernom kazalištu; Jedan dan na trkama (S. Wood, 1937), u kojem pomažu mladoj vlasnici trkaćeg konja (zadnja 2 su njihovi najveći komerc. uspjesi). Nakon II svj. rata njihova aktivnost se smanjuje — posljednji film u kojem igraju gl. uloge je Sretna ljubav (D. Miller, 1949). Otada se tek povremeno (nešto češće jedino Groucho, koji se bavi i pisanjem /npr. autobiografska proza Groucho i ja — Groucho and Me, New York 1959/) pojavljuju kao epizodisti u filmovima ili gosti u raznim tv-programima. Kao grupa nastupili su u 14 filmova (u jednom nisu gl. zvijezde).

Utjecaj njihove film. komike nije bio značajan samo na filmu (npr. J. Lewis te am. komičari 70-ih godina), već i u kazalištu (osobito teatru apsurda E. Ionescoa).

Ostali filmovi (kao grupa): Konjsko perje (N. Z. McLeod, 1932); Hotelske usluge (W. A. Seiter, 1938); Braća Marx u cirkusu (E. Buzzell, 1939); Braća Marx na Divljem zapadu (E. Buzzell, 1940); Veliki magazin (Ch. F. Reisner, 1941); Noć u Casablanki (A. Mayo, 1946); Priča o ljudskom rodu (I. Allen, 1957).

LIT.; K. Crichton, The Marx Brothers, Garden City 1950; A. Marx, Life with Groucho, New York 1954; A. Eyles, The Marx Brothers: Their World of Comedy, New York 1966; P. D. Zimmerman/B. Goldblatt, The Marx Brothers at the Movies, New York 1968; L. Maltin, Movie Comedy Teams, New York 1970; A. Marx, Son of Groucho, New York 1972; R. J. Anobile/G. Marx, The Marx Brothers Scrapbook, New York 1973; J. Adamson, Groucho, Chico, Harpo and Sometimes Zeppo, New York 1973; W. Wolf, The Marx Brothers, New York 1975.