LIPUŽIČ, Mirko

LIPUŽIČ, Mirko, scenograf (Mežica, 18. I 1921). Diplomirao (1953) arhitekturu u Ljubljani. God. 1952-60. djelovao je kao scenograf u više slov. kazališta. Film. scenografijom bavi se od 1953 (Vesna F. Čápa); surađivao je u više od 40 domaćih i koprodukcijskih filmova. Jedan je od pionira slov. filmske scenografije, a bavi se i teorijom filma i film. scenografije. Značajke su njegova scenogr. opusa stilska čistoća i iznimna ekspresivnost detalja. U filmovima Idealist (I. Pretnar, 1976) i Doviđenja u sljedećem ratu (Ž. Pavlović, 1980) kreirao je — suptilno, bez folkloriziranja, ističući specifičnosti slov. seoskoga i prigradskog ambijenta — scenografiju kao bitan čimbenik psihol. i sociol. karakterizacije likova i događanja. Za scenografiju filma Samonikli (I. Pretnar, 1963) nagrađen je na festivalu u Puli, a za Ubij me nježno (B. Hladnik, 1979) osvojio je Zlatnu arenu.

Ostali važniji filmovi: Široki plavi put (G. Pontecorvo, 1958); Pet minuta raja (I. Pretnar, 1959, sa V. Badrovom); Ograda (A. Gatti, 1961); Ne plači, Petre! (F. Štiglic, 1964); Amandus (F. Štiglic, 1966); Na papirnatim avionima (M. Klopčič, 1967); Sunčani krik (B. Hladnik, 1968); Deseti brat (V. Duletič, 1982); Stričevi su mi pričali (F. Štiglic, 1983, i tv-serija); Naš čovjek (J. Pogačnik, 1985); Doktor (V. Duletič, 1985); Živjela sloboda! (R. Ranfl, 1987).