LINDTBERG, Leopold

LINDTBERG, Leopold, švic. filmski redatelj te kaz. redatelj i glumac austr. podrijetla (Beč, 1. VI 1902 — Beč, 18. IV 1984). Od 1924. kaz. glumac u Berlinu i Düsseldorfu, od 1928. redatelj u berlinskom kazalištu E. Piscatora. Prvi dodir s filmom ostvaruje režirajući 1 dokum. film u Njemačkoj 1932, no film. karijeru stvarno otpočinje 1935. u Švicarskoj (igr. film Jä-soo). Ističući se izrazitom lik. kvalitetom (njegov je česti snimatelj E. Berna), prvi mu filmovi ipak nemaju šireg odjeka. Međunar. uspjeh postiže 4. filmom — melodramom Zloupotrebljena ljubavna pisma (Die missbrauchten Liebesbriefe, 1940). Vrhunac njegove film. karijere predstavlja film Posljednja prilika (Die letzte Chance, 1945), humana priča o bjeguncima iz nacističke Njemačke koji, bježeći kroz teško prohodne planine, konačno nalaze utočište u neutralnoj Švicarskoj. To djelo, upečatljivo režirano u stilu tek nastajućeg neorealizma, donosi mu (ex aequo) Grand Prix na prvom festivalu u Cannesu 1946. Nakon II svj. rata velik uspjeh ostvaruje i dramom Četvorica u džipu (Die vier im Jeep, 1951), s radnjom u okupiranom Beču po svršetku II svj. rata. Režirao je i naručene dokum. filmove. Od 1953. posvetio se isključivo kazalištu.

Ostali igr. filmovi: Pješak Wips (Füsilier Wips, 1938); Komandir straže Studer (Wachtmeister Studer, 1939); Landammann Stauffacher (1941); Hitac iz kancelarije (Der Schuss von der Kanzel, 1942); Marie Louise (1944); Ubojstvo u ludnici (Matto regiert, 1947); Swiss Tour B XVI (1949); Naše selo (Unser Dorf, 1953).