LÉOTARD, Philippe

LÉOTARD, Philippe, franc. glumac (Nica, 1940). Profesor književnosti i glumac-amater u Parizu, među osnivačima je čuvenog Théâtre du Soleil 1964. Profesionalizira se 1968, na filmu od 1969. Ugled stječe 1970. epizodama u filmovima Zajednički stol i postelja F. Truffauta i Max i lopovi C. Sauteta. Pomalo »sirova narodska« fizionomija koja može djelovati i simpatično i odbojno omogućuje mu uloge (i gl. i sporedne) najšireg raspona: npr. simpatičnoga, gotovo stidljivog detektiva u Detektivu Mačku (1975) C. Leloucha; radnika bolesno zaljubljenog u maloljetnicu u Maloj sireni (1980) R. Andrieuxa; pariškog svodnika ucijenjenog da postane policijski doušnik u Doušnici (1982) B. Swaima, za koju je nagrađen Césarom. Glumi i na televiziji.

Ostale važnije uloge: Dvije Engleskinje i kontinent (F. Truffaut, 1971); Razjapljenih usta (M. Pialat, 1974); Središte svijeta (A. Tanner, 1974); Neobične krađe (C. Goretta, 1975); Sudac zvan šerif (Y. Boisset, 1976); Idi k mami ... tata radi (F. Leterrier, 1978); Otisak divova (R. Enrico, 1979); Tjedan praznika (B. Tavernier, 1980); Kad se oslobodiš tabua, javi! (F. Leterrier, 1981); Ljubav, nesreća i prošlost (R. Vadim, 1982); Ciao, pantin (C.Berri, 1983); Gusarica (J. Doillon, 1984); Tango — Gardelovo progonstvo (F. Solanas, 1985); Zora (M. Jancsó, 1986); Neotesanko (M. Deville, 1986); Blagoslovljeno stanje (J. Rouffio, 1987); Ako se sunce ne vrati (C. Goretta, 1987); Djelo u crnom (A. Delvaux, 1988).