KELETI, Márton

KELETI, Márton, madž. filmski i kazališni redatelj (Budimpešta, 1905 — Budimpešta, 1973). Karijeru je započeo u kazalištu (1924) kao asistent redatelja, da bi kasnije režirao opere. Filmom se bavi od vremena uvođenja zvuka, isprva kao asistent redatelja, a zatim i kao samostalni redatelj. Debitirao je 1937. filmom Muž koji grize (A harapós férj), da bi u 2 godine snimio 6 popularnih komedija (najuspjelija Zaručnica iz Torockóg — Torockói menyasszony, 1937). Poslije II svj. rata prvi je u vrlo teškim uvjetima snimio igr. film (Učiteljica — Tanítónő, 1945), a autor je i jedinoga nezavisno snimljenoga poratnoga madž. filma Magnat Miško (Mágnás Miska, 1948), vrlo gledane komedije prema istoimenoj Szirmaijevoj opereti. Radeći »bez predaha«, snimio je preko 40 filmova i (od 1964) blizu 20 tv-filmova (kao jedan od najproduktivnijih madž. filmskih stvaralaca uopće). Režirao je i prvi madž. film u tehnici cinemascopea Dama i ciganin (Fekete szem éjszakája, 1958, koprodukcija s Francuskom). Dobar poznavalac film. zanata, uspjehe kod publike postizao je izborom temâ i znalačkim vođenjem dobro odabranih glumaca. Nije se ograničavao samo na određene žanrove, već je podjednako radio dokum. drame, pov., glazb. i soc. filmove, najviše domete ostvarujući ipak u komedijama (npr. Neobičan brak — Különös, házasság, 1951; Desetar i ostali — A tizedes meg a többiek, 1965; Povijest moje gluposti — Butaságom története, 1966). Dugi je niz godina bio pročelnik katedre za film. režiju na Akademiji za kazališnu i filmsku umjetnost u Budimpešti. Trostruki je dobitnik Kossuthove nagrade.

Ostali važniji filmovi: Viki (1938), Život je lijep uz pjesmu (Dalolva szép az élet, 1950); Erkel (1952); Gore glavu! (Fel a fejjel!, 1954); Dva priznanja (Két vallomás, 1957); Jučer (Tegnap, 1959); Sviće (Virrad, 1960); Pljusak (Zápor, 1960, dovršio A. Kovács); Labuđi pjev (Hattyúdal, 1964); Sve o ženama (Tanulmány a nőkről, 1967); Ljubavni snovi (Szerelmi álmok, 1970, u 2 dijela, koprodukcija sa SSSR-om); Trči da te stignu (Fuss, hogy utólérjenek!, 1972); Imao sam trideset i dva imena (Harminckét nevem volt, 1973).