KADOČNIKOV, Pavel Petrovič

traži dalje ...

KADOČNIKOV, Pavel Petrovič, sovj. filmski i kazališni glumac i filmski redatelj (Petrograd, danas Lenjingrad, 29. VII 1915). Završava glumu na lenjingradskom Teatarskom institutu 1935. i iste godine debitira na filmu kao epizodist. Pravu film. karijeru počinje tek u Jakovu Sverdlovu (S. J. Jutkjevič, 1940), dokazujući svoju glum. raznovrsnost tumačenjem dvostruke uloge. Jedna od njih je uloga Maksima Gorkog koju kasnije ponavlja u Pedagoškoj poemi (M. Masljuk i M. Majevskaja, 1955) i Prologu (J. L. Dzigan, 1956). Sličan pothvat ostvaruje i u Ivanu Groznom (S. M. Ejzenštejn, 1944. i 1946), u kojem igra čak 3 lika, a njegov je najveći uspjeh uloga majora Fedotova u Podvigu obavještajca (B. V. Barnet, 1947), glum. zadatak s transformacijom karaktera. Zapažene uloge ostvaruje i u muz. komedijama Anton Ivanović se ljuti (A. V. Ivanovski, 1941), Krotiteljica tigrova (A. V. Ivanovski i N. N. Koševerova, 1955) i dr. Kao glumac izuzetnih mogućnosti, K. se okušava u filmovima najrazličitijih žanrova, postigavši izuzetnu popularnost. Njegov jedini red. pokušaj je Kapela regimente (Muzikanti odnogo polka, 1965), u kojem tumači i jednu od uloga. Glumi i na televiziji.

Ostale važnije uloge: Obrana Caricina (S. D. i G. N. Vasiljev, 1942); Priča o pravom čovjeku (A. B. Stolper, 1948); Zavjera osuđenih (M. K. Kalatozov, 1950); Daleko od Moskve (A. B. Stolper, 1951); Velika obitelj (J. J. Hejfic, 1954); Mehanički pijanino (N. S. Mihalkov, 1977); Sibirijada (A. S. Mihalkov-Končalovski, 1978); Svijetli put (B. Mansurov, 1984).

LIT.: V. Rozina/I. Soloveva, Zasluženyj artist RSFSR Pavel Petrovič Kadočnikov, Moskva 1951.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

KADOČNIKOV, Pavel Petrovič. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 26.4.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/2559>.