LZMK

Filmska enciklopedija

HAYASAKA, Fumio Filmska traka traži dalje ...

HAYASAKA, Fumio, jap. skladatelj (Sendai, 19. VIII 1914 — Tokio, 1957). Glazbu studirao kod A. N. Čerepnjina. Pripadnik grupe suvremenih jap. skladatelja koji teže za povezivanjem tradicionalne jap. glazbe sa zapadnjačkim kompozicijskim tehnikama i oblicima (Koncert za klavir i orkestar, 1948; suita Yukara, 1955). Prvu film. partituru piše 1941. Od 1948. surađuje sa A. Kurosawom, a zatim i sa K. Mizoguchijem, te ubrzo stječe ugled najznačajnijega jap. filmskog skladatelja. Osobito uspješno radi za Kurosawu, s kojim ga povezuje zajednička sklonost prema spajanju tradicionalnoga i modernoga. Tako u Rašomonu (1950) upotpunjuje višeznačnost sadržaja glazb. komentarom koji se temelji na karakterističnim jap. intervalima, ljestvičnim nizovima i zv. bojama, ali izraženim zapadnjačkim kompozicijskim sredstvima; ritmički motiv koji se uporno opetuje, prateći hod protagonistâ kroz šumu, pobuđuje asocijaciju na Bolero M. Ravela. U muzici za Mizoguchijeve filmove H. se najčešće nadahnjuje izvorima jap. folklora, ali mu suprotstavlja odlomke zapadnjačke instrumentalne glazbe, kako bi što jače istaknuo osebujnost istočnjačkog zvuka.

Ostali važniji filmovi: Pijani anđeo (A. Kurosawa, 1948); Bijesan pas (A. Kurosawa, 1949); Sablazan (A. Kurosawa, 1950); Sudbina gospođe Yuki (K. Mizoguchi, 1950); Idiot (A. Kurosawa, 1951); Gospođa iz Musashina (K. Mizoguchi, 1951); Gospođica Oyu (K. Mizoguchi, 1951); Živjeti (A. Kurosawa, 1952); Legenda o Ugetsuu (K. Mizoguchi, 1953); Sedam samuraja (A. Kurosawa, 1954); Legenda o raspetim ljubavnicima (K. Mizoguchi, 1954); Princeza Kwei Fei (K. Mizoguchi, 1955); Legenda o klanu Taira (K. Mizoguchi, 1955); Bilješke jednog živog bića (A. Kurosawa, 1955).

I. Ać.


Citiranje:
HAYASAKA, Fumio. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 11.7.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=2179>.

kratice i simboli