ARMENDÁRIZ, Pedro

ARMENDÁRIZ, Pedro, meks. filmski glumac (Churubusco, Districto federal, 9. V 1912 — Los Angeles, 23. IX 1963). Isprva radi na željeznici i u ugostiteljstvu. Od mladosti se amaterski bavi kaz. glumom; profesionalnim film. glumcem postaje 1935. Vrlo brzo postiže u Meksiku golemu popularnost, zahvaljujući osobito markantnoj muževnoj pojavi. Film Otok strasti (1941) E. Fernándeza predstavlja odlučnu prekretnicu u njegovoj karijeri: ulogom u tome i u više idućih Fernándezovih filmova (npr. Pravi sam Meksikanac, 1942; Šumski cvijet, 1943; María Candelaria, 1943; Biser, 1945; Zaljubljena, 1946), koji meks. kinematografiji donose dotad nezamisliv umj. i financ. uspjeh, on potvrđuje reputaciju, postaje svjetski poznat te često snima filmove i u inozemstvu. No, filmovima snimljenim u SAD, Španjolskoj, Francuskoj i Italiji ne postiže ni približno onakav uspjeh kakav je doživio ulogama u meks. filmovima.

Tijekom karijere snimio je više od 75 filmova. Saznavši da boluje od raka, počinio samoubojstvo.

Njegov sin, Pedro Armendáriz jr., također je prilično tražen film. glumac u SAD.

Ostale važnije uloge: Jalisco nikad ne gubi (Ch. Urueta, 1937); Moj kandidat (Ch. Urueta, 1937); Napuštene (E. Fernández, 1944); Bugambilla (E. Fernández, 1944); Bjegunac (J. Ford, 1947); Na apaškoj granici (J. Ford, 1948); Maclovia (E. Fernández, 1948); Tri kuma (J. Ford, 1949); Zlokobnica (E. Fernández, 1949); Grubijan (L. Buñuel, 1952); Ljubavnici iz Toleda (H. Decoin, 1953); Lukrecija Borgia (Christian-Jaque, 1953); Skrivena (R. Gavaldón, 1956); Osvajač Džingis-kan (D. Powell, 1956); Ljudi i vukovi (G. De Santis, 1.956); Franjo Asiški (M. Curtiz, 1961); Dolaze Titani (D. Tessari, 1962); Iz Rusije s ljubavlju (T. Young, 1963).