HANI, Susumu

HANI, Susumu, jap. redatelj (Tokio, 10. X 1928). Sin liberalnog filozofa Goroa Hanija. Neko vrijeme bavi se novinarstvom, a 1950. stupa u produkcijsku kuću Iwanami kao dokumentarist. Slijedeći očeve ideje o unapređenju obrazovanja, radi zanimljivu seriju od 12 kratkometr. filmova među kojima se ističu: Djeca u razredu (Kyoshitsuno kodomotachi, 1954), Djeca koja crtaju (Eo kaku kodomotachi, 1955) i Hram Horyu-ji (Horyu-ji, 1958). Od 1960. radi u vlastitoj nezavisnoj produkciji.

Prvim igr. filmom Loši momci (Furyo shonen, 1960), na temu reforme školstva, u dokumentarističkoj maniri rekonstruira stvarni školski život junaka — neprofesionalnih glumaca. Spajajući slobodu novog stila i dokumentarističku tehniku, nameće se kao jedna od vodećih ličnosti japanskoga »novog vala«. Već od sljedećeg filma Ispunjen život (Mitasareta seikatsu, 1962), u kojem igraju glumci (ali vođeni kao naturščici), javlja se drugi dominantni motiv njegova stvaralaštva — samootkrivanje i samopotvrđivanje moderne jap. žene. U narednih 10 godina snimit će isto toliko filmova, varirajući naizmjenično motiv evociranja djetinjstva i emancipiranja žene, dok u svome najpoznatijem ostvarenju Nanami — paklena ljubav (Hatsuoki jigokuhen, 1968), prema scenariju Sh. Terayame, spaja ta 2 motiva u priču o tragičnoj vezi dvoje mladih (opet s neprofesionalcima); sukob nevinosti i iskustva (djevojka je iskusna u ljubavi, mladić gine prije nego ljubav i doživi) u biti je središnja tema svih značajnijih Hanijevih filmova. Na osebujan način H. tu temu obrađuje u filmovima snimljenim u Africi, odn. u Južnoj Americi, Pjesma bwane Toshija (Bwana Toshi no uta, 1965) i Nevjesta s Andâ (Andes no hanayome, 1966), sukobljavajući svoje junake sa životom u primitivnijim geog. i kult. ambijentima. U većini filmova gl. ulogu tumačila je njegova supruga Sachiko Hidari. God. 1972. H. napušta film i posvećuje se televiziji i pedagoškom radu.

Ostali važniji filmovi: Dječja ruka u ruci (Te o tsunagu kora, 1962); Ona i on (Kanojo to kare, 1963); Rob ljubavi (Aido, 1969); Afrička priča (Afurika monogatari/Africa Story, 1981, suredatelj sa S. Trevorom).