LZMK

Filmska enciklopedija

HACKMAN, Gene Filmska traka traži dalje ...

HACKMAN, Gene (pr. ime Eugene Alden Hackman), am. filmski, kazališni i tv-glumac (San Bernardino, California, 30. I 1931). God. 1947—50. služi u mornaričkoj pješadiji, potom studira na sveučilištu Illinois i Visokoj radiotehničkoj školi u New Yorku. Od 1954. urednik i asistent redatelja u tv-studijima širom SAD. Glumu od 1956. uči u školi pri kazalištu Pasadena Playhouse i usporedno nastupa u trupi Pasadena Players; od 1958. igra u off-Broadway produkcijama, a svoj najveći kaz. uspjeh postiže u broadwayskoj postavi komada Svake srijede M. Resnik. To ga stvarno dovodi na film (gdje se jednom već pojavio 1961) — u zapaženoj epizodi ostavljenog supruga u filmu Lilith (1964). Zvijezda tog filma W. Beatty predlaže ga za ulogu brata gangstera Clydea Barrowa u filmu Bonnie i Clyde (1967) A. Penna, kojom postiže prvi film. uspjeh (nominacija za Oscara za epizodu). Proćelav, zdepast (i pored toga uvijek spreman na akciju), tipičan film. antijunak, status zvijezde stječe poč. 70-ih godina nizom likova deziluzioniranih gubitnika u tradiciji am. crnog filma, započetim ulogom sredovječnog udovca koji nakon majčine smrti prihvaća nervoznoga i sebičnog oca u filmu Ocu nikad nisam pjevao (G. Cates, 1969, nominacija za Oscara za epizodu). Već za prvu gl. ulogu — rezigniranog policajca koji pokušava ući u trag međunar. bandi krijumčara droge — u filmu Francuska veza (W. Friedkin, 1971) nagrađen je Oscarom. Slijede slične uloge: nezaposlenog radnika koji za velike ekon. krize auto-stopom putuje Amerikom u Strašilu (J. Schatzberg, 1973), profesionalnog prisluškivača koji se, kad pokuša razotkriti aferu u koju su umiješani moćnici, i sam nađe u ulozi prisluškivanoga u Prisluškivanju (F. F. Coppola, 1974) te privatnog detektiva koji gubi i na profesionalnom i na privatnom planu u Noćnim kretanjima (A. Penn, 1975). Otada igra i epizodne i gl. uloge u brojnim vrhunskim (i međunar.) produkcijama, ali bez većih osobnih uspjeha. God. 1972. i 1975. bio je na listi 10 najkomercijalnijih am. glumaca. Do 1984. nastupio je u oko 40 filmova. Često igra i na televiziji.

Ostale važnije uloge: Havaji (G. R. Hill, 1966); Ugovor sa smrću (L. Johnson, 1966); Pobuna robijaša (B. Kulik, 1968); Padobranci dolaze (J. Frankenheimer, 1969); Vozač spusta (M. Ritchie, 1969); Zarobljenici svemira (J. Sturges, 1969); Liječnici i njihove žene (G. Schaefer, 1971); Lav među gangsterima (M. Ritchie, 1972); Posejdonova avantura (R. Neame, 1972); Zandyjeva mlada (J. Troell, 1974); Zagrizi metak (R. Brooks, 1975); Francuska veza broj 2 (J. Frankenheimer, 1975); Avanture »Sretne lady« (S. Donen, 1975); Na nišanu snajpera (S. Kramer, 1977); Nedostižni most (R. Attenborough, 1977); Stupaj ili umri (D. Richards, 1977); Superman (R. Donner, 1978); Superman II (R. Lester, 1980); Cijele noći (J.-C. Tramont, 1980); Crveni (W. Beatty, 1981); Eureka (N. Roeg, 1982); U plamenu Nikaragve (R. Spottiswoode, 1983); Rijetka odvažnost (T. Kotcheff, 1983).

S. Jur.


Citiranje:
HACKMAN, Gene. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 2.6.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=2102>.

kratice i simboli