GUITRY, Sacha

GUITRY, Sacha (pr. ime Alexandre-Georges-Pierre Guitry), franc. pisac, film. redatelj te film. i kaz. glumac (Petrograd, 21. II 1882 — Pariz, 24. VII 1957). Sin slavnoga kaz. glumca Luciena Guitryja. Isprva glumac, a potom plodni pisac bulevarskih kaz. komada (oko 120). U nij. razdoblju režirao je jedan dokum. film (1915), a potom napisao znatan broj scenarija za igr. filmove. Prezirući nij. film, režije se ponovno prihvaća tek u zv. razdoblju; svoj prvi igr. film snima prema vlastitom istoimenom romanu Pasteur (1935). Ubrzo je stekao ugled korektnog adaptatora kaz. komada, a film mu je najčešće služio kao sredstvo produženja njihova uspjeha. U svome prvom razdoblju G. je prema vlastitom scenariju snimio uspjeliji film Roman varalice (Le roman d'un tricheur, 1936) kojim je dokazao da posjeduje umijeće film. pripovijedanja i da je izrazito sklon zajedljivosti i ironiji. Dopadljivosti nekih njegovih ostvarenja pridonio je i dobar izbor glumaca, najčešće izrazitih film. zvijezda, a i njegova vlastita neusiljena gluma (u svojim se filmovima gotovo uvijek pojavljivao). Nedostaci su mu također očiti: teatralna režija, dijalog koji često prelazi u zamorni verbalizam, pojednostavljenost i anegdotičnost scenâ i težnja komercijalizmu. Otrov (La poison, 1951), drama iz obiteljskog života sa M. Simonom u gl. ulozi, svakako je njegov najuspjeliji poslijeratni film, u kojem pokazuje i smisao za crni humor. Široku publiku privukao je ciklusom filmova pod nazivom Povijest Francuske, pseudopov. spektaklima prožetim pokušajima ironičnog sagledavanja franc. prošlosti (npr. Napoleon — Napoléon, 1954; Kad bi Versailles pričao — Si Versailles m'était conté, 1954; Kad bi Pariz pričao — Si Paris nous était conté, 1955). Ukupno je (uz više kratkometražnih) režirao 29 cjelovečernjih igr. filmova. Povremeno je pisao scenarije za dr. redatelje i u zv. razdoblju.

Ostali važniji filmovi: Krunski biseri (Les perles de la couronne, 1937); Vratimo se na Champs-Elysées (Remontons les Champs-Elysées, 1938); Desirée (1938); Bilo je devet neženja (Ils étaient neuf célibataires, 1939); La Malibran (1944); Glumac (Le comédien, 1947); Hromi đavao (Le diable boiteux, 1948); Deburau (1950); Život časnog čovjeka (La vie d'un honnête homme, 1952); Bio sam to triput (Je l'ai été trois fois, 1952); Ubojice i kradljivci (Assassins et voleurs, 1956); Troje čini par (Les trois font la paire, 1957).

LIT.: T. Harding, Sacha Guitry: The Last fioulevardier. New York 1968.