GOLIK, Krešo

GOLIK, Krešo, film. i tv-redatelj i scenarist (Fužine, 20. V 1922). Završivši graf. školu, zapošljava se kao sport. reporter na Radio-Zagrebu. Filmom se isprva bavi amaterski (u društvu Romanija, uz N. Tanhofera, I. Hetricha, B. Reissa te braću W. i N. Neugebauera), a od 1947. profesionalno u Jadran filmu kao redatelj mjesečnih filmskih Pregleda. Kao film. redatelj debitira dokum. filmom Još jedan brod je zaplovio (1948), za koji je nagrađen Nagradom vlade NRH. Igrani prvijenac Plavi 9 (1950) ujedno je prva jugosl. filmska komedija, kao i prvi film iz sport. života. U stiliziranoj melodrami Djevojka i hrast (1955) prikazuje mukotrpni život seoskih žena na dalmatinskom kamenjaru. Mada početnička, ta ostvarenja već navješćuju temeljna Golikova usmjerenja: sklonost ka komičnom ili melodramatičnom, ali uz uvažavanje soc. okolnosti, te nastojanje da likovi djeluju na osnovi što autentičnijih poriva. Slijedi razdoblje od desetak godina u kome ne režira samostalno, već uglavnom asistira dr. redateljima (uz ostalo, u pet navrata B. Baueru). Pozornost javnosti ponovno privlači dokum. filmom Od 3 do 22 (1966), u kome — nižući, s primjernim osjećajem za tempo, prizore iz svakodnevice zaposlene supruge i majke — prikazuje težak položaj žene; film je nagrađivan u Oberhausenu, Locarnu i Beogradu. Igr. filmu se vraća komičnom melodramom Imam dvije mame i dva tate (1968), o djeci i njihovim rastavljenim roditeljima, u kojoj uspješno povezuje žanrovske obrasce s aktualnim društv. prilikama i zagrebačkim malograđanskim mentalitetom. Slijedi film Tko pjeva zlo ne misli (1970, Brončana arena za režiju na festivalu u Puli), s nadahnutim glumcima F. Majetićem, R. Bašićem, M. Oremović i M. Bohanec, operetni prikaz malograđanskog života u predratnom Zagrebu, režiran po vlastitom scenariju a prema Dnevniku malog Perice V. Majera; to slojevito djelo, čija briljantna komika diskretno upućuje na tragikomičnost pa i beznađe, dio kritike smatra najboljom jugosl. komedijom uopće; ono ponajbolje ističe Golikove red. vrline: izbor i vođenje glumaca te vrlo smišljeno organiziranje mizanscene. Živjeti od ljubavi (1972), o teškoćama mladog para, ne uspijeva izbjeći klišejiziranu melodramatičnost, no to mu ne umanjuje uspjeh kod publike. Razmeđa (1973) i Pucanj (1977), oba u produkciji Televizije Zagreb, realist. postupkom prikazuju društv. previranja u suvremenom selu, dok je Ljubica (1978) intimna drama usamljene gradske žene. Režira i komičnu kajkavsku tv-seriju Gruntovčani (1975) po scenariju M. Kerstnera, čiji likovi Dudek (M. Sagner) i Regica (S. Bencet) stječu široku popularnost i postaju dijelom pučkog folklora. Od 1979. predaje film. režiju na zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film i televiziju.

Ostali filmovi — igrani: Kala (1958, suredatelj sa A. Hiengom); eksperimentalni: Koreografija za kameru i plesače (1968); dokumentarni: Na novom putu (1948); 6 koraka (1967); Koliko to vrijedi (1969).