GILIĆ, Vlatko

GILIĆ, Vlatko, film. redatelj (Podgorica, danas Titograd, 1. X 1935). Završio arhitekturu u Beogradu. Film. karijeru započinje kao scenograf (5 filmova). Već prvim red. projektima (kratki igr. filmovi Mala svetlost, 1966, suredatelj sa P. Golubovićem, i Povratak na rodno drvo, 1968) nagoviješta svoj osobeni stvaralački opus (12 kratkih igr. i dokum. filmova) koji je kritika vrlo dobro primala. Služeći se naizmjence red. metodama igr. i dokum. filma, poništavajući faktički granice među njima, G. u svojim djelima ostvaruje dublja metaforička značenja. U kratkim igr. filmovima Homo sapiens (1969) i Homo homini (1970) razvija temu mita o Sizifu. U dokum. filmovima (brojne nagrade i priznanja na domaćim i međunar. festivalima), koji predstavljaju vrhunac njegova stvaranja, G. obrađuje slične teme: »dvoboj« čovjeka i kamena za izgradnje pruge Beograd—Bar u filmu Zategni dele (1970); ambijent klaonice koji ukazuje na neprekidno čovjekovo prolaženje kroz krv i nasilje u filmu In continuo (1971); ljude koji u blatu traže lijek u filmu Dan više (1972); posjetu žene radniku na mostu koja, gotovo bez riječi, dobija dimenzije ljubavnog rituala u filmu Ljubav (1973). Napuštajući kratkometr. film, G. se ogledao i u dugometr. igranom filmu; Kičma (Gasp...!, 1975), ekološke tematike, i Dani od snova (1980), o ljubavi pastirice i avijatičara u ambijentu puste visoravni (za koju nije jasno da li je san ili java), ne postižu veće uspjehe.

Ostali kratkometr. filmovi: Tok (1971); Juče, danas ... sutra (1971); Juda (1972); Moć (1973).