GAZZARA, Ben

GAZZARA, Ben (pr. ime Biagio Anthony Gazzara), am. filmski, kazališni i tv-glumac (New York, 28. VIII 1930). Sin radnika, imigranta sa Sicilije. Studij tehnike napušta 1948, dobivši stipendiju za studij glume kod E. Piscatora; od 1951. pohađa i Actors' Studio. Glum. karijeru otpočinje na Broadwayu, ostvarivši zapažene uloge u komadima Pregršt kiše M. V. Gazzoa i Mačka na vrućem limenom krovu T. Williamsa. Na filmu debitira 1957. ulogom sadističkog regruta u Čudaku J. Garfeina, a afirmira se tumačeći osumnjičenog za umorstvo u filmu Anatomija jednog umorstva (1959) O. Premingera. Pomalo podbuhla lica, obješene donje usnice, izrazitih podočnjaka i slabašne konstrukcije, najčešće tumači obične ljude podložne razočaranjima i rezignaciji (npr. Muževi, 1970, J. Cassavetesa) ili pak boemske tipove sklone alkoholu, drogi i seksu (npr. u ulozi književnika u Pričama obične ludosti, 1981, M. Ferrerija). Usporedno s radom na filmu, uspješno i dalje nastupa i u kazalištu, a vrlo često u raznim tv-serijama. Do 1983. nastupio je u oko 25 filmova (najčešće surađujući s redateljima J. Cassavetesom i P. Bogdanovichem), od toga nekoliko u Italiji i Vel. Britaniji. God. 1977. režirao je film Prijatelj u nevolji (A Friend in Need).

Ostale važnije uloge: Mladi liječnici (Ph. Karlson, 1961); Most kod Remagena (J. Guillermin, 1968); Neptunov faktor (D. Petrie, 1972); Capone (S. Carver, 1975); Ubojstvo kineskog kladioca (J. Cassavetes, 1976); Putovanje prokletih (S. Rosenberg, 1976); Premijera (J. Cassavetes, 1978); Javna kuća u Singaporeu (P. Bogdanovich, 1979); Krvne veze (T. Young, 1979); Dan kad su se svi smijali (P. Bogdanovich, 1981); Inchon (T. Young, 1982); Djevojka iz Trsta (P. Festa Campanile, 1983).