GALABRU, Michel

GALABRU, Michel, franc. filmski, kazališni i tv-glumac (Safi, Maroko, 27. X 1924). Studirao na pariškom konzervatoriju, gdje je 1950. diplomirao kao prvi u klasi. Karijeru otpočinje u Comédie-Française, gdje se posebno ističe naslovnom ulogom u Shakespeareovu Otelu. Na filmu od 1951, isprva u dramskim epizodnim ulogama. Popularnost mu raste poč. 60-ih godina, kada se — onizak i debeljuškast, izrazitoga »krumpirastog« nosa — preorijentirao na komediju, gdje (uglavnom u drugim gl. ulogama ili većim epizodama) razvija glum. stil s mnogo nervoznih gesta i vike, te pomalo »luđačkim« pogledima i grimasama. Ipak, svoj najveći uspjeh postiže jednom od rijetkih dramskih (i glavnih) uloga — psihopatskoga, religioznofanatičnog ubojice u Sucu i ubojici (B. Tavernier, 1976), za koju je nagrađen Césarom. Do 1983. nastupio je u oko 120 film. uloga.

Ostale važnije uloge: Voda do grla (J. Doniol-Valcroze, 1959); Rat dugmadi (Y. Robert, 1961); Slavne ljubavi (M. Boisrond, 1961); Tartarin Taraskonac (F. Blanche, 1962); Žena s dva muža (G. Grangier, 1963); Dobra prilika (M. Drach, 1964); Žandarm iz Saint-Tropeza (J. Girault, 1964); Žandarm u New Yorku (J. Girault, 1965); Žandarm se ženi (J. Girault, 1967); Plovi, plovi... (R. Dhéry, 1968); Žandarm ide u penziju (J. Girault, 1971); Kako sakriti mrtvaca (G. Lautner, 1971); Obračun kod robne kuće (C. Zidi, 1973); Kovčeg (G. Lautner, 1973); Tajne pariškog podzemlja (P. Tschernia, 1973); Prijeki sud (Costa-Gavras, 1974); Crveni ibis (J.-P. Mocky, 1975); Grupni portret s damom (A. Petrović, 1977); Mačak (L. Comencini, 1978); Kavez ludosti (É. Molinaro, 1978); Žandarm protiv Marsovaca (J. Girault, 1979); Topla braća (É. Molinaro, 1980); Fotogeničan sam (D. Risi, 1980); Tjedan praznika (B. Tavernier, 1980); Izbor oružja (A. Corneau, 1981); Da li je to razumno? (G. Lautner, 1981); Ima li koji Francuz u dvorani? (J.-P. Mocky, 1982); Žandarm i žandarke (J. Girault, 1982); Ubitačno ljeto (Jn. Becker, 1983).