LZMK

Filmska enciklopedija

FORMAN, Miloš Filmska traka traži dalje ...

FORMAN, Miloš, čehoslovačko-am. redatelj i scenarist (Čáslav, 18. II 1932). Roditelji su mu stradali u nacističkim logorima, pa je odgojen u stričevoj obitelji. Već kao student FAMU u Pragu 1955. radi na jednom scenariju za M. Friča. God. 1956. asistent je redatelja A. Radoka u Djedici automobilu, a 1957. scenarist i pomoćnik redatelja I. Nováka u Štenadi, jednom od prvih djela koja najavljuju novi duh čehosl. kinematografije nakon destaljinizacije. U to se vrijeme okušava i u kazalištu, najprije uz Radoka, utemeljitelja praške Laterne magike, a zatim u Semaforu, gdje se nastavljaju satirične tradicije J. Voskoveca i J. Wericha iz 30-ih godina. U Semaforu je snimljen i Formanov prvi, srednjometr. film Natječaj (Konkurs 1963), s temom o audiciji za pjevačice; sličan je okvir i njegova drugog, također srednjometr. filma Kad ne bi bilo glazbe (Kdyby ty muziky nebyly, 1963), koji prikazuje zbivanja za vrijeme natjecanja limenih glazbi u malome češ. gradiću (pod naslovom Natječaj, ta su dva filma zajednički prikazivana kao cjelovečernji program). Iste godine F. realizira i svoj prvi cjelovečernji film Crni Petar (Černý Petr), prema romanu J. Papoušeka, koji će — zajedno sa I. Passerom — surađivati i na ostalim dvama Formanovim čehosl. filmovima; to je humoristička priča o mladiću ravnodušnu prema ustaljenom redu, koji na svome prvom poslu trg. pomoćnika odbija nadzirati kupce da ne bi krali te se sukobljuje i s ocem i sa šefom. U Crnom Petru F. na simboličan način prikazuje razdor među generacijama i daje sliku jednoga pasivnog dijela tadašnjega češ. društva te stoga dolazi u sukob s još vladajućim normama socrealizma. U Ljubavima jedne plavuše (Lásky jedné plavovlásky, 1965) humor je ublažen suosjećanjem s gl. junacima, mladom djevojkom i putujućim pijanistom; ta ljubavna priča koja se zbiva u gradiću gdje živi mnogo mladih žena zaposlenih u lokalnoj tvornici, što vlasti nastoje riješiti slanjem jedne vojne jedinice (ali zabunom stižu sredovječni rezervisti), donijela je autoru prva međunar. priznanja. Gori, moja gospođice! (Hoří, má panenko!, 1967) dovodi do krajnosti suvremeni agresivni humor i pokazuje kritičku funkciju apsurda, gdje gledalac, ponesen komičnim situacijama tek postupno shvaća polit. metaforu u kojoj svijet funkcionarâ provincijske vatrogasne brigade zapravo predstavlja sliku društva u cjelini.

Nakon polit. promjena u ČSSR 1968. F. odlazi u SAD. U prvome am. filmu Svlačenje (Taking off, 1971) — priči o petnaestogodišnjoj djevojci koja bježi od kuće, a u traganju za njom ruši se svjetonazor njenih roditelja — uspijeva presaditi humor utemeljen na češ. tradicijama (prvenstveno Hašekovu Švejku), nastavljajući minuciozno promatranje života i kritičko prikazivanje društva kroz smijeh i grimasu koji su kadikad i groteskni. Velike uspjehe F. postiže i dvama idućim am. filmovima Let iznad kukavičjeg gnijezda (One Flew over the Cuckoo's Nest, 1975, Oscari za najbolji film godine i za režiju), u kojem opet pojedinačno (ludnica) funkcionira kao metafora za cjelinu (autoritarno i otuđeno društvo), te Kosa (Hair, 1979), uspješno osobno viđenje najpoznatijeg musicala 60-ih godina. Filmom Ragtime (1981, prema best-selleru E. L. Doctorowa), mozaički strukturiranim poput Nashvillea R. Altmana, a u koji su uložena velika sredstva, ne postiže očekivani financ. ni umj. uspjeh; u njemu se pojedine epizode sa stvarnim (npr. Houdini) i fiktivnim osobama sviju rasa i društv. slojeva stapaju u cjelovitu sliku Amerike za nastanka jazza poč. XX st.

Ostali filmovi: Amadeus (1984).

LIT.: J. A. Liehm, The Milos Forman Stories, New York 1976; P. Vecchi, Miloš Forman, Firenze 1981.

To. K.


Citiranje:
FORMAN, Miloš. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 5.10.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=1768>.

kratice i simboli