FIGUEROA, Gabriel

FIGUEROA, Gabriel, meks. snimatelj (Ciudad de México, 24. IV 1907). Studirao slikarstvo i glazbu na Akademiji San Carlos, odn. na Nacionalnom konzervatoriju. Na film dolazi 1932. kao fotograf; 1935. odlazi u Hollywood gdje uči zanat film. snimatelja asistirajući G. Tolandu. Vrativši se u Meksiko, počinje vrlo plodnu snim. karijeru (oko 130 filmova u 40 godina) filmom Ondje na ranču Grande (1936) F. de Fuentesa. Njegova fotografija u mnogome je pridonijela svjetskom uspjehu meks. kinematografije, osobito u djelima E. Fernándeza (npr. María Candelaria, 1943; Biser, 1945; Zaljubljena, 1946; Río Escondido, 1947); u njima dramatski ugođaj i specifičnu egzotiku postiže izrazitom grafikom crnoga i bijeloga, a osjeća se i utjecaj fresko-slikarstva D. Rivere i D. A. Siqueirosa. Štoviše, dobiva i epitet pikturalnog snimatelja zato što svjetlo koristi kao slikar boju ne obazirući se na zbiljski izgled ambijenta. Stoga, kako bi dobio traženi rezultat, često idealizira stvarnost; za njega kažu da je sposoban prikazati »tragediju obasjanu suncem«, jer favorizira film. klimu kojom dominira sunčevo svjetlo. Često kao pomoćno sredstvo koristi atmosferske pojave (kišu, oblake, vjetar) kako bi maksimalno izrazio dramski konflikt. Izrazitost njegova pikturalnog stila čine kontrasti: crni i bijeli predmeti ili isto tako odjeveni ljudi, siluete na bijeloj podlozi oblaka, crni prozori na bijelom zidu, a sve to da bi postigao željenu dramsku napetost. Iznimno veliku pažnju posvećuje preciznoj kompoziciji (najčešće uočljivo simetričnoj), čistoći i preglednosti kadra, reljefu i volumenu slike, pa je njegov kadar monumentalno skulpturalan, ali često i vrlo statičan. Osim s Fernándezom, uspješno je surađivao i sa J. Fordom (Bjegunac, 1947), J. Hustonom (Noći iguane, 1964) i, osobito, L. Buñuelom, u čijim djelima ostvaruje uzornu jednostavnu realist. fotografiju (npr. Zaboravljeni, 1950; On, 1952; Nazarín, 1958; Anđeo uništenja, 1962).

F. je jedan od najvećih snimatelja u povijesti film. umjetnosti; znatno je utjecao na generacije snimateljâ u čitavom svijetu, a posebno u okviru meks. kinematografije, gdje ga i danas oponašaju. Nagrađen je s više od 30 nagrada.

Ostali važniji filmovi: Jalisco nikad ne gubi (Ch. Urueta, 1937); Noć Mayâ (Ch. Urueta, 1939); Vedra zora (J. Bracho, 1943); Šumski cvijet (E. Fernández, 1943); Napuštene (E. Fernández, 1944); Bugambilla (E. Fernández, 1945); Cantaclaro (J. Bracho, 1946); Maclovia (E. Fernández, 1948); Pučanka (E. Fernández, 1948); Zlokobnica (E. Fernández, 1949); Jedan dan života (E. Fernández, 1950); Prikrivanje samoće (R. Gavaldón, 1952); Camelia (R. Gavaldón, 1953); Dijete i magla (R. Gavaldón, 1953); Pobuna obješenih (E. Fernández i A. B. Crevenna, 1954); Skrivena (R. Gavaldón, 1956); Majski cvijet (R. Gavaldón, 1957); La cucaracha (I. Rodríguez, 1958); Groznica silazi u El Pao (L. Buñuel, 1959); Sonate (J. A. Bardem, 1959); Juana Gallo (M. Zacarías, 1960); Macario (R. Gavaldón, 1960); Djevojka (L. Buñuel, 1960); Šimun iz pustinje (L. Buñuel, 1965); Sierra Torrida (D. Siegel, 1970); Ratnici/Zlato za odvažne (B. G. Hutton, 1970); Pod vulkanom (J. Huston, 1984).

LIT.: Figueroa Mexican Cinematographer, Washington 1950.