DR. JEKYLL AND MR. HYDE

DR. JEKYLL AND MR. HYDE, dvostruki lik iz romana Neobični slučaj doktora Jekylla i gospodina Hydea (1886) Roberta L. Stevensona. Istražujući suprotnosti unutar ljudskog bića, doktor Henry Jekyll stvara napitak kojim se pretvara u nakaznog zlikovca Hydea koji ga sve više nadjačava i konačno odvodi u smrt. Priča je nadahnula mnoge kaz., film. i tv-stvaraoce; motiv učenjaka i njegova demonskog dvojnika izrasta u jedan od najpopularnijih film. ciklusa na razmeđi filma strave i znanstvene fantastike. Film. redatelje motiv posebno zanima zbog mogućnosti eksperimentiranja trikovima, a mnoge najistaknutije glumce zbog specifičnoga glum. zadatka (preobrazba, tumačenje dviju potpuno oprečnih ličnosti).

Prve poznate ekranizacije nastaju 1908. u Hollywoodu i u Danskoj. Slijedi 5 am. verzija (1911, 1913, 1915, dvije iz 1917) i jedna britanska (1913). U Njemačkoj M. Mack režira film Drugi (1913), a F. W. Murnau Janusovu glavu (1920, s Conradom Veidtom, a prema scenariju H. Janowitza). Prvi am. uspjeh je Doktor Jekyll i gospodin Hyde (1920) J. S. Robertsona (s Johnom Barrymoreom), a najviši domet ciklusa istoimeni film R. Mamouliana (1932, s Fredricom Marchom koji je za tu ulogu nagrađen Oscarom). U verziji iz 1941 (Fantom Londona, sa Spencerom Tracyjem) V. Fleming uglavnom preuzima Mamoulianova vizualna rješenja. Slijede komerc. nastavci Sin doktora Jekylla (S. Friedman, 1951), Kći doktora Jekylla (E. G. Ulmer, 1957), Doktor Jekyll i sestra Hyde (R. W. Baker, 1971) itd. Od brojnih parodija poznatije su Doktor Pyckle i gospodin Pride (1925, sa Stanom Laurelom), Abbott i Costello susreću doktora Jekylla i gospodina Hydea (Ch. Lamont, 1953), te crtani Doktor Jekyll i gospodin Mouse (W. Hanna i J. Barbera, 1947). T. Fisher u kompaniji Hammer obrće zaplet, pa u Dva lica doktora Jekylla (1960, s Paulom Massieom) dosadni i čangrizavi profesor postaje mladi, drski ljepotan; istim obratom koristi se Jerry Lewis (kao glumac i redatelj) u parodiji Čarobni napitak doktora Jerryja (1963). Motiv inspirira još mnoge značajne autore, od J. Renoira (Testament doktora Cordeliera, 1959, sa Jean-Louisom Barraultom) do Waleriana Borowczyka (Doktor Jekyll i žene, 1981, s Udom Kierom). Ovo je prva tema film. fantastike u cjelini zasnovana na sukobu svijesti i podsvijesti; ekranizacije Stevensonova romana pripadaju ciklusu u kojem čudovište postaje sâm čovjek, a ne njegovi artefakti (npr. monstrumi doktora Frankensteina, doktora Moreaua itd.). Kao ikonografska i psihol. prekretnica, motiv će indirektno utjecati na brojne struje umj. fantastike: od freudistički udvojenih junaka film. ekspresionizma, preko nakazâ iz podsvijesti profesora Morbiusa (Zabranjena planeta, 1956, F. M. Wilcoxa) do dvostruke ličnosti Normana Batesa (Psycho, 1960, A. Hitchcocka).