DI PALMA, Carlo

DI PALMA, Carlo (pseudonim Charles Brown), tal. snimatelj (Rim, 17. IV 1925). Film. karijeru započinje 1941. kao asistent snimatelja, među ostalim A. Tontija i D. Sale u filmu Opsesija (1942) L. Viscontija, te U. Arate u filmu Rim, otvoreni grad (1945) R. Rossellinija. Samostalnim snimateljem postaje 1954. Isprva snima manje zapažene filmove, ali i u njima dokazuje svoje poznavanje najrazličitijih film. tehnika i nesumnjivo majstorstvo u stvaranju atmosfere (posebno svjetlom); među tim ostvarenjima valja spomenuti Glinenog goluba (1961) G. Montalda. U Crvenoj pustinji (1964) M. Antonionija koristi, kako bi prikazao psih. protivurječnosti junakâ, neobično obojenje okoliša koje ne odgovara svakodnevnom iskustvu; sve je promijenilo boju, pa se tako slikom sugerira potpuna otuđenost pojedinca i međuljudskih odnosa osuđenih na propast u takvom svijetu. Osobita karakteristika fotografije u tom filmu jesu neoštrine koje funkcioniraju kao naznaka psih. raspoloženjâ čovjeka u njemu stranome industrijaliziranom svijetu, a nemaju neku samostalnu, dekorativnu ulogu. U Antonionijevu filmu Povećanje (1966) bojom prikazuje svijet mlade generacije; koristi neobične, pretežno intezivne boje te sudar bojâ koji kod gledanja mora izazvati šok (npr. scena u foto-ateljeu na ljubičastoj papirnatoj podlozi). U takvom rasporedu kadrovi crno-bijele fotografije ubojstva u parku djeluju još zagonetnije. Brancaleoneova vojska (1966) M. Monicellija je film u kojem svjetlo poprima obilježja formalne igre, ali toliko profinjene da nije izgubljena veza sa sadržajem; mnogobrojni filtri umjereno su primijenjeni.

D. se okušao i kao redatelj — npr. Lupežica Tereza (Teresa la ladra, 1973) i Demon autostopa (Qui comincia l'avventura, 1975), od kojih je snimio samo drugi.

Ostali važniji filmovi: Duga noć 1943. (F. Vancini, 1960); Ubojica (E. Petri, 1961); Lavovi na suncu (V. Caprioli, 1961); Omicron (U. Gregoretti, 1963); Liolà (A. Blasetti, 1964, susnimatelj sa T. Delli Collijem i L. Barbonijem); Pitanje časti (L. Zampa, 1966, susnimatelj sa L. Trasattijem); Oženio sam te iz radosti (L. Salce, 1967); Pojas nevinosti (P. Festa Campanile, 1968); Djevojka s pištoljem (M. Monicelli, 1968); Ljubavni sastanak (S. Lumet, 1969); Drama ljubomore (E. Scola, 1970); Prva spokojna noć (V. Zurlini, 1972); Tragedija smiješnog čovjeka (B. Bertolucci, 1981); Identifikacija jedne žene (M. Antonioni, 1982); Povratak crnog pastuha (R. Dalva, 1983).