DE ROBERTIS, Francesco

DE ROBERTIS, Francesco, tal. redatelj i scenarist (San Marco in Lamis, 16. X 1902 — Rim, 3. II 1959). Pohađao pomorsku vojnu akademiju u Livornu, a zatim bio oficir u tal. ratnoj mornarici; od 1939. rukovodi film. odjelom tal. ratne mornarice. Prvi film mu je kratkometr. dokumentarni Mine na vidiku (Mine in vista, 1940) na kojem se temelji i njegov prvi dugometr. film Ljudi na dnu (Uomini sul fondo, 1941), na čijem scenariju i režiji kao asistent surađuje i R. Rossellini. Snimajući izvan studija (u podmornici) i koristeći neprofesionalne glumce (posadu), D. je tim filmom zacrtao praksu koju će kasnije slijediti neorealisti. Iste godine je producent i scenarist prvog Rossellinijeva dugometr. filma Bijeli brod, realiziranog istim metodama. Slijedeći njegovi filmovi kao što su Alfa Tau (1942) i Mornari bez zvijezda (Marinai senza stelle, 1943), iako rađeni na sličan način, nisu dosegli kvalitetu njegova prvog dugometr. filma. Između 1943. i 1945. organizira film. proizvodnju Mussolinijeve tzv. Talijanske socijalne republike u Veneciji. I nakon rata velik je dio njegovih filmova inspiriran događajima i temama iz života na moru, npr.: Sinovi lagune (I figli della laguna, 1945) i Morske nemani (Fantasmi del mare, 1948); ne dostiže, međutim, kvalitetu svojih prvih djela. Ukupno je režirao 15 igr. filmova.

Ostali važniji filmovi: Ljudi i nebo (Uomini e cieli, 1943, i scenarij); Paganinijev glas (La voce di Paganini, 1947, dokumentarni); Mulat (Il mulatto, 1949); Herojski juriš (Carica eroica, 1952); Mizar (1954); Ljudi-sjene (Uomini ombra, 1955); Žena s mora (La donna che venne dal mare, 1956); Momci iz mornarice (I ragazzi della marina, 1958).