DELEUZE, Gilles

traži dalje ...

DELEUZE, Gilles, franc. filozof i teoretičar filma (1925). Pisac ogledâ o Nietzscheu, Kantu, Spinozi, Baconu, Kafki i Proustu, te esejâ o filmu s teorijskim implikacijama. Objavio (1983) prvi svezak knjige Film 1-2 (Cinéma 1-2) pod naslovom Slika-pokret (L’image-mouvement), u kojem izvodi »klasifikaciju slika i znakova« (prema → Bergsonovu određenju kretanja iz rada Materija i sjećanje, 1896: »Kretanje se ne izjednačava s pređenim prostorom i nije suma statičnih isečaka, nego otvorena i nezavršena celina, fizička realnost sveta koja se ne može odvojiti od slike kao fizičke realnosti svesti«), izvodeći jedinstvo slike-pokreta kao entiteta koja se ne završava, a u film. izrazu se javlja u varijantama »slike-opažaja« (s težištem na perceptivnom činu), »slike-doživljaja« (koja se gradi na trenucima snažne emocionalnosti) i »slike-radnje« (odnosa između likova i situacija), pri čemu »slika-nagon« (izraz primarne, sirove energije) čini prijelaz između dvaju posljednjih. Drugi svezak, Slika-vrijeme (L’image-temps, 1985), uvodi kategoriju »slike-vremena«, začetu u neorealizmu, a razvijenu u djelima Y. Ozua, J. L. Mankiewicza, am. musicala, sve do potpunog trijumfa u »modernom filmu«, osobito u O. Wellesa, F. Fellinija, M. Antonionija, A. Resnaisa i J.-L. Godarda, rezultat preobrtanja čulno-motornih funkcija »slike-pokreta« u čista optička i zv. stanja (op-znake i zvuk-znake). Umjesto da vrijeme bude mjera pokreta, tu pokret proizlazi iz neposrednog prikazivanja vremena (odričući se empirijskog nizanja događaja koje nije ni sadašnje vrijeme ni vrijeme sjećanja, nego »serija« u kojoj se »čaršavi« prošlosti, sadašnjosti i budućnosti mire u vremenskim »slikama-kristalima«).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

DELEUZE, Gilles. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/1255>.