DAY, Doris

traži dalje ...

DAY, Doris (pr. ime D. von Kappelhoff), am. glumica i pjevačica (Cincinnati, Ohio, 3. IV 1924). Zbog posljedicâ prometne nesreće odrekla se u petnaestoj godini plesačke karijere i počela pjevati na radiju i u klubovima. Poč. 40-ih godina stječe popularnost nastupajući s orkestrima Boba Crosbyja i Lesa Browna, a sredinom tog desetljeća bilježi već rekorde u prodaji pločâ. Na filmu debitira 1948. u musicalu Romanca dalekih mora M. Curtiza. Vrsna pjevačica i glumica (prvenstveno komičarka), ubrzo je postala ljubimicom publike oličavajući lik vedre, plavokose i pjegave »djevojke iz susjedstva«. Od milja zvana Dodo, postala je najpopularnijom i jednom od najbolje plaćenih film. glumica u SAD. Za razliku od M. Monroe — »ljubavnice iz snova«, ona je za prosječnoga am. muškarca predstavljala građanski ideal »nevjeste iz snova«. Pedesetih godina osobito uspjele uloge daje u musicalima poput Ljubimice s Divljeg zapada (1953) D. Butlera i Igre u pidžamama (1957) S. Donena i G. Abbotta, a otada počinje s uspjehom nastupati i u dramskim ulogama, npr. filmovima Voli me ili ostavi (Ch. Vidor, 1955) i Čovjek koji je suviše znao (A. Hitchcock, 1956); u potonjem izvodi tada vrlo popularnu melodiju Qué será, será. Potkraj 50-ih i poč. 60-ih godina D. je junakinja niza »otmjenih farsa iz spavaćih soba«, većinom u proizvodnji kompanije Universal, u kojima uvijek ostaje sve do kraja »neokaljana«; od takvih njezinih uloga ističu se one u Šaputanju na jastuku (1959) M. Gordona, za koju je nominirana za Oscara, te u 2 filma De. Manna — Pidžama za dvoje (1961) i Taj nježni dodir krzna (1962). Njezini filmovi u režiji N. Jewisona — Ushit zbog svega (1963) i Ne šalji mi cvijeće (1964) — u fragmentima se, zbog svoje svježine, mogu usporediti s najboljim hollywoodskim komedijama 30-ih godina. Nakon smrti svoga trećeg supruga — producenta M. Melchera — i otkrića da je on upropastio gotovo cijelu njezinu imovinu, D. 1968. doživljava težak živčani slom i prekida film. karijeru; poslije oporavka s uspjehom je nastupala kao zvijezda vlastitoga The Doris Day Showa, koji je potrajao nekoliko sezona. Nastupila je u ukupno 39 filmova. Objavila je autobiografiju Doris Day: njezina vlastita priča (Doris Day: Her Own Story, 1975)

Ostale važnije uloge: Mladić s trubom (M. Curtiz, 1950); Čaj za dvoje (D. Butler, 1950); Broadwayska uspavanka (D. Butler, 1951); U srcu mladi (G. Douglas, 1954); Učiteljev miljenik (G. Seaton, 1957); Molim, ne jedi tratinčice! (Ch. Walters, 1960); Ponoćna čipka (D. Miller, 1960); Čamac s prozirnim dnom (F. Tashlin, 1966): Hir (F. Tashlin, 1967); Balada o Josie (A. V. McLaglen, 1967); Teško je sa šestoro u kući (H. Morris, 1968).

LIT.: T. Thomas, Doris Day, Derby 1962; E. A. Hotchner, Doris Day: Her Own Story, New York 1975; G. Morris, Doris Day, New York 1976; Ch. Young, The Films of Doris Day, New Jersey 1977.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

DAY, Doris. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 26.4.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/1217>.