ČERKASOV, Nikolaj Konstantinovič

ČERKASOV, Nikolaj Konstantinovič, sovj. filmski i kazališni glumac (Petrograd, danas Lenjingrad, 27. VII 1903 — Lenjingrad, 14. IX 1966). Isprva se bavio glazbom i plesom. Diplomirao glumu 1926. na Lenjingradskom kazališnom institutu i iste godine debitirao u kazalištu. Na filmu od 1927, isprva u epizodnim ulogama, najčešće komičnoga karaktera. Svjetsku slavu postiže interpretacijom profesora Poležajeva u filmu Deputat Baltika (A. G. Zarhi i J. J. Hejfic, 1937), gdje je profilirao od sebe mnogo stariji, slojevit lik sedamdesetpetgodišnjeg znanstvenika. Njegova karizmatična pojava pribavila mu je naslovnu ulogu u Aleksandru Nevskom (1938) S. M. Ejzenštejna, a suradnju s njim nastavio je i u Ivanu Groznom (I dio 1944, II dio 1946), u kojem je, unatoč potpunom podređivanju redateljevoj koncepciji, ostvario izvanrednu ulogu. I kasnije, Č. uglavnom tumači likove pov. ličnosti (M. Gorki u filmu Lenjin u 1918., 1939, M. I. Romma i Akademik Ivan Pavlov, 1949, G. L. Rošalja) i protagoniste klas. književnosti (Don Quijote u istoimenom filmu G. M. Kozinceva iz 1956). Velik glum. raspon, produhovljen izgled, dostojanstvenost i dojmljiv glas (iako ponešto opterećeni teatralnošću) pribavili su mu u razdoblju 40-ih i 50-ih godina status najuglednijega sovj. filmskog glumca, koji je učvrstio javnom djelatnošću (kao deputat Vrhovnog sovjeta) i esejističkim radom.

Ostale važnije uloge: Čovjek s puškom (S. J. Jutkjevič, 1939); Petar I (V. Petrov, 1939); Drugovi (L. O. Arnštam, 1938); Obrana Caricina (G. N. i S. D. Vasiljev, 1942); U ime života (J. J. Hejfic i A. G. Zarhi, 1947); Pirogov (G. M. Kozincev, 1947); Proljeće (G. V. Aleksandrov, 1947); Bitka za Staljingrad (V. Petrov, 1949); Musorgski (G. L. Rošalj, 1950); Rimski-Korsakov (G. L. Rošalj, 1952).

LIT.: S. Drejden, Nikolaj Čerkasov, Moskva 1939; D. Slaventator, Nikolaj Čerkasov, Moskva 1939; A. Bejlin, Narodnyj artist SSSR N. K. Čerkasov, Moskva 1951; R. Benjaš, Nikolaj Konstantinovič Čerkasov, Moskva 1952.