LZMK

Filmska enciklopedija

CINEMA NÔVO (Novi film) Filmska traka traži dalje ...

CINEMA NÔVO (Novi film), film. pokret u Brazilu, koji je tražio temeljitu obnovu domaće kinematografije, njeno oslobađanje od stranih utjecaja i okretanje domaćoj publici. Nastao je poč. 60-ih godina pod utjecajem uspjeha filmova V. L. Barreta i A. Cavalcantija na evr. festivalima, a njegovi su pripadnici uzeli u zadatak stvaranje izrazito nacionalne kinematografije, okrenute prvenstveno biću i duhu vlastitog naroda te njegovu životu i problemima u prošlosti i sadašnjosti; stoga, tematika njihovih filmova izrazito je društvenokritička; oni se bave prvenstveno seljačkom sirotinjom braz. Sjeveroistoka — gotovo robljem na feudalnim latifundijama, gdje se suše i glad smjenjuju s razbojničkim napadima, gdje neposlušne ubijaju unajmljeni ubojice, a samozvani proroci zaluđuju narod lažnim obećanjima, no ne zaboravljaju ni život favelâ — sirotinjskih predgrađa velegradova, gdje se doseljuju neprestano novi pridošlice u potrazi za boljim životom, gdje je životni prostor skučen i gdje vladaju kriminal i droga, kao ni korupciju i zloupotrebu vlasti u centrima moći. Usprkos takvome njihovom kritičkom stavu, ponekad su bili kritizirani od sineastâ — pripadnikâ južnoam. oslobodilačkih pokreta, jer nisu eksplicitno zastupali njihove radikalne stavove i jer su pokušavali ostvariti kontakt i s komerc. kinematografijom. Isto tako, C. je nastojao postići visoku estetsku kvalitetu filmova, pa su djela njegovih pripadnika uvijek scenaristički, režijski, snimateljski i glumački na visokoj razini. Vođa pokreta, organiziranog kao kooperativa, jest Glauber Rocha, koji je njegove principe i teoretski osmislio; osim njega, ističu se i Nelson Pereira Dos Santos i Ruy Guerra; njihovi filmovi »Bog i đavao u zemlji sunca«, »Suhi životi« i »Puške« (svi 1963) predstavili su pokret svjetskoj film. javnosti i požnjeli nepodijeljena priznanja. Tako su postali uzorom više mlađih redatelja, pa su sličnim putem krenuli i Carlos Diegues, Leon Hirszman, Cesar Paulo Saraceni, Roberto Farias, Roberto Santos i dr. Vojni udar 1964. i nova polit. situacija (skretanje udesno) u zemlji oslabili su početni polet Cinema Nôvoa, a njegovu definitivnom opadanju krajem 60-ih godina (Rocha odlazi u emigraciju, a Dos Santos se vraća pov. temama) nemalo je pridonijelo i neispunjenje jednoga od osnovnih principa: vraćanja braz. publike braz. filmu — domaći gledalac, odgojen na komerc. filmu, slojevita i ozbiljna djela pokreta jednostavno nije prihvatio.

Mi. Šr.


Citiranje:
CINEMA NÔVO (Novi film). Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 11.8.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=972>.

kratice i simboli